Brigadni general Sejid Mohammad Bagerzadeh (Seyyed Mohammad Bagherzadeh), komandant Komiteta za potragu za nestalima pri Generalštabu Oružanih snaga Irana, poručio je da Doha mora prestati negirati pritvaranje iranskih avijatičara te omogućiti ulazak iranskim vojnim istražiteljima.
– Katarska vlada trebala bi dozvoliti i olakšati ulazak tima Ratnog vazduhoplovstva Irana za utvrđivanje činjenica, umjesto što negira pritvaranje iranskih pilota – izjavio je Bagherzadeh.
Prema njegovim riječima, elitni tim stručnjaka IRIAF-a (Ratno vazduhoplovstvo Islamske Republike Iran) već mjesecima čeka odobrenje za ulazak u Katar, ali su njihovi pokušaji i dalje blokirani zbog, kako je naveo, nespremnosti i nedostatka saradnje katarskih vlasti.
Visoki komandant također je istakao da su katarski zvaničnici u više navrata odgađali neophodne pripreme za siguran povratak zarobljenih avijatičara u domovinu, navodi Teheran Times.
Korijeni sukoba
Diplomatski jaz između Teherana i Dohe, prema navodima iranske strane, direktna je posljedica zajedničkog vojnog napada koji su 28. februara pokrenule Sjedinjene Američke Države i Izrael protiv Irana.
U tom napadu, koji je prema iranskim navodima pogodio Teheran i brojne druge gradove širom Irana, poginuo je vođa Islamske revolucije, ajatolah Sejid Ali Hamenei (Seyyed Ali Khamenei), zajedno s visokim vojnim komandantima i hiljadama civila. Udari su, kako se tvrdi, uništili ključnu javnu infrastrukturu i stambene objekte širom zemlje.
Pozivajući se na svoje legitimno pravo na samoodbranu prema članu 51. Povelje Ujedinjenih nacija, Oružane snage Irana izvele su potom precizne raketne i dronske operacije protiv izraelskih položaja i glavnih američkih isturenih operativnih baza širom Zapadne Azije.
Uzvratni udar
Govoreći 1. avgusta o detaljima operacije, brigadni general Mohamad Akraminia (Mohammad Akraminia), portparol Iranske vojske, izjavio je da je uzvratni udar izveden nakon pokretanja vojne agresije na Iran 28. februara.
General Akraminia pojasnio je da je uzvratna ofanziva obuhvatala više taktičkih vektora. Među njima je, prema njegovim riječima, bio precizni nalet borbenih aviona F-5 na vojni objekat Al Adiri u Kuvajtu, kao i misija dalekometnog prodiranja taktičkih bombardera Su-24 Ratnog vazduhoplovstva, čiji je cilj bio ključno američko komandno čvorište Al Udeid u Kataru.
Napad avionima Su-24 opisan je kao jedna od najsloženijih i najopasnijih vazdušnih operacija koje je Ratno vazduhoplovstvo Irana poduzelo posljednjih godina. Akraminia je pritom istakao koncentraciju zapadnih sistema protivzračne odbrane raspoređenih širom koridora Perzijskog zaljeva.
Kako bi izbjegao višeslojnu radarsku pokrivenost i mreže za rano upozoravanje, četveročlani iranski udarni tim, prema navodima iranske strane, letio je na ekstremno niskim visinama. Avijatičari su održavali visinu od svega 30 do 40 metara iznad voda Perzijskog zaljeva, prateći reljef tokom ulaska kopnenim putem.
Iako su, prema tim tvrdnjama, primarni taktički ciljevi ostvareni i ciljanoj bazi nanesena velika šteta, neprijateljski presretači napali su iranske bombardere tokom povratka.
Iran navodi da je u operaciji uništeno više američkih vojnih helikoptera na pisti, dok je veći broj drugih letjelica s rotirajućim krilima trajno onesposobljen, čime su, prema iranskim tvrdnjama, značajno umanjene napredne vazdušne sposobnosti SAD-a na tom ratištu.
Dva taktička bombardera Su-24 Ratnog vazduhoplovstva Islamske Republike Iran poletjela su 2. marta iz vazduhoplovne baze Šahid Doran (Shahid Doran) u Širazu (Shiraz), s ciljem izvođenja misije odvraćanja protiv vojnog objekta u Kataru koji je, prema navodima Teherana, udomljavao neprijateljske trupe.
Nakon završetka misije, oba aviona pogođena su, prema iranskim navodima, neprijateljskim sistemima protivzračne odbrane dok su se iznad Perzijskog zaljeva vraćali prema matičnoj bazi.
Od četvorice članova posade poginuo je pilot Madžid Kazemi (Majid Kazemi). Nakon opsežnih operativnih aktivnosti, njegovo tijelo je, kako se navodi, nedavno pronađeno i identifikovano DNK analizom.
General Kazemi sahranjen je u južnom gradu Širazu, na ceremoniji kojoj su prisustvovali vojni zvaničnici i hiljade građana koji su mu odali počast.
Preostala tri avijatičara – Džavad Salehi (Javad Salehi), Abdolmadžid Daštijan (Abdolmajid Dashtian) i Omran Behravešijan (Omran Behraveshian) – prema tvrdnjama iranske strane, živi su zarobljeni od katarskih snaga sigurnosti.
Govoreći o sudbini trojice pilota, general Akraminia je 1. augusta naveo da Teheran održava stalnu komunikaciju s regionalnim vlastima, ali da je katarska vlada do sada tvrdila kako nema provjerljive informacije o njihovom boravištu.
On je pozvao zvaničnike u Dohi da pojačaju saradnju u potrazi i istrazi, uz puno poštivanje međunarodnog humanitarnog prava i Ženevskih konvencija.
Apel Crvenom krstu i reakcija Katara
U zvaničnom pismu upućenom predsjednici Međunarodnog komiteta Crvenog križa (MKCK) Mirjani Špoljarić, general Bagerzadeh iznio je tvrdnje da katarske vlasti već gotovo šest mjeseci drže trojicu oficira u tajnom pritvoru.
Prema navodima iz pisma, katarska vlada zarobljenicima uskraćuje osnovna prava koja im pripadaju prema Trećoj ženevskoj konvenciji. Kako se tvrdi, oficirima je onemogućena komunikacija s porodicama, diplomatsko predstavljanje, kao i pregled neutralnih humanitarnih posmatrača.
Bagerzadeh je od rukovodstva MKCK-a zatražio hitnu intervenciju, posjetu pritvorenim oficirima u Kataru, procjenu njihovog fizičkog i psihičkog stanja te primjenu međunarodnih pravnih mehanizama kako bi se osiguralo njihovo što skorije oslobađanje.
S druge strane, katarske vlasti odbacuju ove navode.
Portparol katarskog Ministarstva vanjskih poslova Madžed al-Ansari (Majed al-Ansari) reagovao je na tvrdnje generala Bagerzadeha, izrazivši iznenađenje zbog objava koje dolaze iz Teherana u trenutku kada se, kako je naveo, vode diplomatski napori usmjereni na smanjenje regionalne nestabilnosti.
Analiza situacije i kredibilitet Dohe
Prema procjeni koju iznose iranski državni mediji, operativni podaci i diplomatska dešavanja ukazuju na veliku vjerovatnoću da su preostala tri iranska pilota živa i da se nalaze u pritvoru.
Po tim navodima, Sjedinjene Američke Države navodno strogo zabranjuju Dohi da ove avijatičare stavi ili zadrži pod nezavisnom katarskom kontrolom. Međutim, takav američki pritisak, prema iranskoj argumentaciji, ne oslobađa Katar pravne i moralne odgovornosti.
Iranska strana smatra da su se prvobitno zarobljavanje, kao i kasnije pritvaranje ovih oficira, mogli dogoditi samo uz aktivnu saradnju i pomoć katarskih vlasti.
Teheran dalje optužuje Katar za prikrivanje, poricanje i potpuno odbijanje saradnje u utvrđivanju sudbine zarobljenih pilota i osiguravanju njihovog oslobađanja.
Takav odnos, prema iranskim državnim medijima, ozbiljno dovodi u pitanje tvrdnje Dohe o neutralnosti u regionalnom sukobu. Istovremeno se otvaraju pitanja o ulozi Katara kao regionalnog posrednika, jer, kako se navodi, jedna država ne može aktivno učestvovati na jednoj strani bojišta, a istovremeno nastojati zadržati ulogu nepristrasnog posrednika.
Saradnja s Teheranom na transparentnom rješavanju slučaja, prema ovoj interpretaciji, bila bi direktno usklađena sa širim nacionalnim interesima Katara.
Iranski državni mediji zaključuju da nekritičko svrstavanje, slijepo povjerenje i povinovanje američkim direktivama na kraju neće donijeti pozitivan ishod za Dohu, već bi mogli dodatno narušiti njen regionalni status i dugoročnu sigurnosnu ravnotežu.