Hotelski kompleks Haludovo, Las Vegas jugoslavenskog turizma i najraskošnija turistička destinacija tadašnje države, odavno je izgubio na kocki sudbine.
Dva nekadašnja superluksuzna hotela Palace i Tamaris, smještena u neposrednoj blizini Malinske na Krku, danas su posve devastirana, kao i njihov okoliš. Hotel Palace danas razgledavaju i fotografiraju začuđeni turisti koji teško mogu povjerovati kako je riječ o vrhunskoj arhitekturi druge polovice dvadesetog stoljeća, dok je od Tamarisa ostao samo dio – ostalo je srušeno.
Haludovo je ostalo poznato po poslovnoj saradnji s Bobom Guccioneom, vlasnikom erotskog magazina Penthouse i niza kockarnica u tadašnjoj zapadnoj Europi, iako je zamisao i projekt hotelskog kompleksa pored Malinske isplanirana prije nego što je Guccione dospio na Krk.
“Projekt Haludovo zamišljen je krajem šezdesetih godina, prije sporazuma s vlasnikom Penthousea o izgradnji kockarnice za bogate turiste, prije svega Amerikance. Taj posao i nije trajao dugo, oko godinu dana jer Guccione nije dovodio dovoljno američkih turista sedmično na obližnji aerodrom”, kaže Indexu dr. Melita Čavlović, profesorica na zagrebačkom Arhitektonskom fakultetu.
“Hotelski kompleks Haludovo u arhitektonskom smislu nastavlja se na zamisao Hotela Solaris, koju pak započinje s natječajnim radom za Muzej revolucije u Sarajevu. Radi se o uzdignutoj prizmi nad transparentnim prizemljem čiju organizaciju ispituje i reinterpretira kroz sva tri spomenuta projekta. U slučaju Haludova, omogućava razdvajanje uzdignutog stambenog dijela od razvedenih programa na strmom terenu”, ističe dr. Čavlović.
Bob Guccione u medijima je izjavljivao kako je projekt kockarnice, u kojoj su se hostese nazivale “maze”, njegov doprinos “miru u svijetu” i razumijevanju među ljudima. Poslovanje sa socijalističkom kompanijom Brodokomerc koja je uložila većinu novca mu je odgovaralo. “Radnički savjet je smiješan. Saglasili su se sa svime što hoćemo raditi. Rastegli su pravila koliko god su mogli da bi nas pustili da uđemo. Jugoslaveni i ja smo zaista ideološki srodne duše,” izjavio je Guccione medijima i investirao tadašnjih 45 miliona dolara u izgradnju i pola miliona u marketing.
Hotel je izgrađen u roku od četiri godine i otvoren je, zajedno s kockarnicom, 1972. godine. Uz arhitekturu Borisa Magaša, smještene su vrtne skulpture Frane Kršinića.
“Arhitekt Boris Magaš sa saradnicima je projektirao i realizirao turistički kompleks Haludovo pored Malinske početkom 1970-ih, u vrijeme kada su u Hrvatskoj i Jugoslaviji već iskušani razni modeli turističke arhitekture. Tipologije vezane za turizam bile su jedno od glavnih područja za eksperimentiranje, a arhitekti su uživali jedinstveni stupanj autorske slobode kao možda nigdje drugdje u svijetu.
Boris Magaš netom prije Haludova realizirao je hotelski kompleks Solaris pored Šibenika koji se smatra jednim od kanonskih djela moderne arhitekture poznat po discipliniranom, apstraktnom jeziku. U Haludovu je odlučio otići korak dalje i iskoristiti obiman program kako bi se izgradila istovremeno poetska i moderna simulacija fiktivnog historijskog grada.
Haludovo je tako zamišljeno kao zaokružena cjelina, s centralnom palačom glavnog hotela smještenom na uzvisini, okružen “zidinama” sačinjenih od apartmana i hotela te gradskom strukturom atrijskih vila i javnih sadržaja između njih”, opisuje za Index dr. Maroje Mrduljaš, profesor na Arhitektonskom fakultetu.
U Haludovu se i danas vide ostaci raskoši – tepisi, lusteri moderni sedamdesetih godina, bazen za kupanje, koktel-bar, kuglana, viseći vrtovi, ostaci bazena sa zlatnim ribicama, uređen pristup plaži udaljenoj pedesetak metara, zdravstvena stanica, saune i saloni za masažu i uljepšavanje.
“Nije se u ovome slučaju radilo o ekonomičnoj građevini već tada uobičajene tehnologije ‘tunelskog sistema’ kojim su se gradili formulaični smještajni kapaciteti razasutih volumena betonskih saća za rastuću industriju turizma, već se radilo o razrađenom turističkom sklopu raznolikih arhitektonskih tipova od središnjeg uzdignutog hotela tzv. palače, ‘suburbija’ sklopova prizemnih vila, dvaju krila rubnih hotelskih ‘bedema’ kako ih je prepoznala i imenovala Vanda Ekl,” napominje Melita Čavlović.
Pored oronulog hotelskog zdanja nalazi se i ribarsko selo koje je u dobrom stanju i povremeno se koristi.
“Uz te glavne elemente, Magaš je arhitektu Darku Turatu povjerio projektiranje ‘ribarskog sela’ koje je nalikovalo tradicijskim ambijentima Kvarnera. Čitav kompleks bio je smješten u bogatom parku s lokalnom vegetacijom. Tako raznoliki turistički kompleks, sa smještajem različitog standarda, bilo je teško naći bilo gdje na svijetu. Sama arhitektura bila je ambiciozna, pretenciozna, u nekim aspektima čak i monumentalna.
Glavni hotel, koji se i danas najviše pojavljuje u medijima, imao je ogroman lobby koji je bio centralno mjesto čitavog kompleksa i mogli bi ga nazvati katedralom turizma. Lobby je bio povezan s raznim drugim sadržajima: golemom terasom s vanjskim bazenom koja je poput broda plovila iznad zelenila i mora, velikom kuglanom u nižoj etaži, i zatvorenim bazenom. Taj prostor je arhitektonski naročito zanimljiv jer je natkriven ‘lebdeći oblak’ raspršenih betonskih krovova između kojih je u interijer dopiralo sunce”, kaže za Index.hr. Maroje Mrduljaš.
Tadašnji mediji izvještavali su kako je na početku rada Haludovo, ugošćujući kockare i američke turiste, trošilo sto kilograma jastoga, pet kilograma kavijara i nekoliko stotina boca šampanjca dnevno. Navodno, čak je i jedan od bazena bio napunjen šampanjcem.
Ipak, čarobna mediteranska atmosfera ključna je atrakcija ovog urbanističko-hotelijerskog čuda.
“Dojam raskoši nije proizlazio iz skupih materijala nego upravo iz samog prostora i arhitekture. Ta koncepcija pokazala se pogodnom za smještaj kazina kojeg je u Haludovu pokrenuo Bob Guccione. Veliki prostori lako su na sebe primili nove scenarije korištenja. Treba napomenuti kako se na internetu učestalo pojavljuju krivi podaci prema kojima je Guccione bio investitor u izvorni projekt, što nije tačno.
Projekt je naručila i realizirala moćna riječka kompanija Brodokomerc koja je višak kapitala stekla međunarodnom trgovinom, pa je zatim prešla na jako ambiciozne investicije kao što su Robna Kuća Korzo u Rijeci i Haludovo. Guccione se pojavljuje po završetku projekta.
Često se naglasak stavlja na raskoš, pa i na određenu ekscentričnost i samog projekta, i njegovog kasnijeg života, no treba istaknuti da je Magaš promovirao i danas aktualne inovacije koje su ostale nedovoljno prepoznate.
Atrijske vile koje se prostiru po kompleksu lijep su primjer održivosti jer zahvaljujući inteligentnoj kombinaciji otvorenosti i zaštićenosti prema prirodnim utjecajima pokazuju vrijedan model života na Mediteranu i stvaranja mikro-klime bez klima uređaja,” objašnjava dr. Mrduljaš.
Vlasnik Penthousea Bob Guccione pokazao se kao pravi političar. Svoje hostese, “maze”, opisao je kao “borkinje za mir u svijetu”, dok je cijeli projekt reklamirao kao želju za razumijevanje među narodima.
Raskoš nije dugo trajala
Za beogradski sedmični list NIN Guccione je 1972. izjavio: “Da bismo pobijedili neznanje, neophodno je razviti komunikaciju između ljudi. S tim u vezi, turizam je svakako najsnažnija forma komunikacije. Kroz realizaciju ovog projekta, imamo šansu da započnemo veliki proces re-edukacije: postali smo partneri u uklanjanju sumnje i neznanja.”
U razdoblju najveće popularnosti Haludovo je ugostilo vrlo različite goste. Tu su ljetovali irački diktator Sadam Husein koji je ostao zapamćen po napojnici jednoj “mazi” od dvije hiljade dolara, ali i premijer Švedske Olof Palme. Ivo Vrhovec, gradonačelnik Zagreba, primio je 1974. u Haludovu o poslovne ljude iz Kalifornije zbog razgovora u turističkoj saradnji.
Raskoš nije dugo trajala. Godinu dana nakon otvaranja, 1973. godine, turistički kompleks Haludovo je gotovo bankrotirao. Bob Guccione doživio je poslovni krah i izašao iz projekta u sudskom procesu s Brodokomercom. Preminuo je 2010. godine u oskudici. Na vrhuncu poslovne moći raspolagao je s 400 miliona američkih dolara.
“Po realizaciji, projekt je izazvao i oprečna mišljenja i kontroverze. Dok su neki hvalili ambiciju i formalne eksperimente, bilo je i mišljenja prema kojima je asociralo na “bliskoistočne američke ambasade” što je tada u kulturnim krugovima bila negativna konotacija. Usprkos tom luksuzu, kompleks nije bio ograđen nego je bio slobodno dostupan, uključivo i dugački obalni potez s plažama.
Danas je vlasnik ruski oligarh
Upravo je ta isprepletenost ekskluzivnosti i demokratičnosti bila specifičnost Haludova, svako je tu mogao naći mjesto za sebe, od globalno slavnih i moćnih do lokalaca. Takav scenarij se u suvremenom turizmu teško može ponoviti, no činjenica da je takav kompleks prepušten propadanju neodrživa je i u kulturnom, socijalnom, pa i u ekonomskom smislu. Doista je teško razumjeti da državne institucije, ali i svi mi kao zajednica pristajemo na takvu situaciju”, komentira dr. Maroje Mrduljaš današnju situaciju s Haludovo.
Danas je Haludovo, u privatnom vlasništvo, vlasnik je ruski oligarh armenskog porijekla Ara Abramyan koji s porodicom, povremeno, i dalje ljetuje u sačuvanom “ribarskom selu”.
Problem obnove Haludovo prava je “kvaka 22” – investitor želi da se hotelski resort ima privatnu plažu. Prema Zakonu o pomorskom dobru i morskim lukama iz 2023. godine, svaka plaža mora biti pristupačna svima pod jednakim uvjetima. Plaže posebne namjene mogu imati samo zdravstvene ustanove – poput rehabilitacijske bolnice u Rovinju – ili to mogu biti nudističke plaže.
Haludovo, očito, ostaje gubitnik u kockanju pokojnog Boba Guccionea, aktualne vlasti i vlasnika Are Abramyana. Brojni turisti koji ljetuju u Malinskoj tu mogu na ljetovanju snimiti selfie koji bi drugdje bio nezamisliv.