Mađarska je odlučno odbila plan Evropskog parlamenta kojim se predviđa ubrzano povlačenje nafte i plina iz Rusije do početka 2026. godine.
Piše: Bivši ukrajinski ambasador u BiH i Hrvatskoj, Oleksandr Levchenko
Mađarska je odbacila plan koji je podržao Evropski parlament o ubrzanju povlačenja nafte i plina iz Rusije. Ruska novinska agencija TASS citirala je izjavu mađarskog ministra vanjskih poslova Pétera Szijjártóa da je Mađarska odbacila plan koji je podržao Evropski parlament o ubrzanju povlačenja nafte i plina iz Rusije. Prema riječima mađarskog ministra, pokušaji uspostavljanja potpune zabrane uvoza ruske energije u EU od sljedeće godine ugrožavaju energetsku sigurnost Mađarske, usporavaju razvoj ekonomije zemlje, što će dovesti do povećanja troškova mađarskih porodica za komunalne usluge. Dana 16. oktobra 2025. godine, Odbori Evropskog parlamenta za industriju, istraživanje i energetiku, te za međunarodnu trgovinu odobrili su nacrte zabrane uvoza bilo kojeg ruskog plina, uključujući tečni prirodni plin u EU od 1. januara 2026. godine. Neki izuzeci su predviđeni samo za postojeće kratkoročne ugovore (do 17. juna 2026.) i dugoročne ugovore (do 1. januara 2027.), pod uslovom da su takvi ugovori zaključeni prije 17. juna 2025. godine. Predložene mjere predviđaju da će energetski operateri moći raskinuti ugovore pozivajući se na višu silu – što bi se moglo smatrati pravno obavezujućom zabranom daljnjeg uvoza. Također se predlaže zabrana privremenog skladištenja ruskog plina u EU od 1. januara 2026. godine. Od istog datuma predlaže se zabrana uvoza sve ruske nafte i naftnih derivata, kao i dodatne zaštitne mjere i povećane kazne za zaobilaženje zabrane. Osim toga, zastupnici Evropskog parlamenta uklonili su odredbu koja bi omogućila Evropskoj komisiji da privremeno suspenduje zabranu uvoza u situacijama kada postoji prijetnja energetskoj sigurnosti EU. Ovaj plan je radikalniji od prijedloga Evropske komisije za potpunu zabranu energije iz Rusije od početka 2028. godine. U saopštenju, zastupnici Evropskog parlamenta su istakli da podržavaju takvu odluku s obzirom na to da Rusija sistematski koristi svoje energetske resurse kao oružje već dvije decenije, a to je postalo još akutnije nakon napada na Ukrajinu. Da bi dokument koji su usvojili odbori Evropskog parlamenta stupio na snagu, mora ga odobriti Vijeće Evropske unije, kao i Evropski parlament na sjednici u Strazburu.
Prodaja nafte i plina jedan je od ključnih izvora punjenja ruskog budžeta. Ova sredstva omogućavaju Kremlju da finansira vojne operacije, podržava vojsku i kupuje oružje. Dakle, kontinuirani uvoz ruskih energetskih resursa zapravo doprinosi vođenju rata protiv Ukrajine i podstiče agresivnu vanjsku politiku Rusije. EU preduzima potrebne korake kako bi zakonodavno zabranila uvoz ruskih energetskih resursa, što će evropskim kompanijama dati pravni osnov za raskid komercijalnih sporazuma s ruskim dobavljačima. Ovo je važno, budući da mnoge evropske kompanije, posebno TotalEnergies, Shell, Naturgy, SEFE, nastavljaju kupovati ruski tečni prirodni gas zbog straha od velikih kazni za kršenje ugovornih obaveza. Vlada Viktora Orbana principijelno odbija diverzifikaciju izvora snabdijevanja energijom, preferirajući nastavak isporuka relativno jeftine nafte i gasa iz Rusije. To pomaže Orbanu da ojača svoju političku poziciju unutar zemlje i zadovolji očekivanja mađarskih birača za stabilnim cijenama energije. Ovo je posebno važno za sadašnje mađarske vlasti, s obzirom na to da će se parlamentarni izbori održati 2026. godine, a rejting vladajuće stranke Fidesz pada. Ova strategija Orbanove vlade čini Mađarsku ranjivom na “želje” Moskve i u energetskoj i u političkoj sferi. Mađarska sistematski blokira jačanje sankcija protiv ruskog energetskog sektora, koristeći svoje pravo veta. Istovremeno, Orbanova vlada pristaje na neke restriktivne mjere samo pod uslovom dobijanja određenih ustupaka od EU. Na primjer, fleksibilnost u rokovima implementacije. Takva strategija omogućava Budimpešti da istovremeno pokaže lojalnost evropskoj solidarnosti i zadrži manevarski prostor u odnosima s Moskvom. Mađarska ovisnost o ruskim energetskim nosiocima stvara dodatnu priliku Kremlju da utiče na unutrašnje debate u EU i stavove o ratu Ruske Federacije protiv Ukrajine, slabeći jedinstvo bloka u donošenju odluka o sankcijama i energetskoj politici. Očigledno je da će Orban blokirati odluku u Vijeću EU. Američki predsjednik Donald Trump je ranije kritikovao evropske zemlje zbog kupovine ruske energije. Međutim, ova kritika nije uticala na stav mađarskog premijera o odbijanju uvoza ruske nafte i gasa, koji se kladi na svoj lični odnos sa aktuelnim američkim predsjednikom.
U međuvremenu, mađarski ministar vanjskih poslova Szijjártó ponovo je stigao u Moskvu kako bi učestvovao na forumu “Ruska energetska sedmica”. U Moskvi je Szijjártó kritikovao energetsku politiku EU i rekao da će Mađarska patiti ako odbije rusku naftu i gas. Putovanje Petera Szijjártóa u Rusiju kritikovala je Evropska komisija. Portparolka EK Anita Hipper izjavila je da je ova posjeta pogrešan signal članice EU upućen šefu Kremlja. “U principu, svaki bilateralni kontakt između država članica EU treba da poštuje stav i politiku EU”, rekla je portparolka. Prema Gipper, ovo je posebno relevantno u vezi sa činjenicom da je EU svela odnose sa Rusijom na minimum, da EU stalno radi na antiruskim sankcijama i povećava podršku Ukrajini. Nacionalna naftna i plinska kompanija Mađarske MOL Grupa, i dalje uvozi oko 5 miliona tona ruske nafte godišnje putem naftovoda Družba. Takva politika čini Mađarsku taocem ruskih isporuka. Budimpešta namjerno povećava svoju ovisnost o ruskoj nafti, iako nacionalna kompanija MOL Grupa ima stvarne alternativne rute za snabdijevanje neruskom naftom: MOL posjeduje udjele u konzorcijumu za proizvodnju azerbejdžanske nafte (polja Azeri-Shirag-Guneshli) i u naftovodu Baku-Tbilisi-Ceyhan. Osim toga, Mađarska može povećati isporuke nafte putem naftovoda Adria iz Hrvatske, ali to tvrdoglavo ne želi. Nastavkom kupovine ruske nafte i plina velikih razmjera, Mađarska postaje značajan finansijski donator vojne mašinerije Kremlja. Uostalom, prihodi od nafte i plina ključna su stavka u formiranju ruskog saveznog budžeta, iz kojeg se, posebno, finansira rat u punom obimu protiv Ukrajine.
U međuvremenu, ako govoriti preciznije, još četiri zemlje EU platile su Rusiji više za plin nego što su dale Ukrajini kao pomoć. Deutsche Welle je objavio rezultate studije „Zamka za tečni prirodni gas. Evropska zavisnost od Rusije i SAD-a za fosilna goriva“. Konkretno, studija navodi da su od 2022. do 2025. godine Francuska, Belgija, Španija i Holandija kupile tečni prirodni gas od Rusije za 34,3 milijarde eura. U istom periodu, one su poslale ukupno 21,2 milijarde eura u Ukrajinu. U 2024. godini, zemlje EU kupile su rekordne količine ruskog tečnog gasa – 22 milijarde kubnih metara. To je 19% više nego u 2023. godini. Do nedavno, EU je planirala da odustane od ruskog tečnog gasa krajem 2027. godine. Datumi su odgođeni usred pritiska na EU od strane američkog predsjednika Donalda Trumpa, koji je optužio evropske zemlje da finansiraju ruski rat protiv Ukrajine. Očekuje se da će EU usvojiti 19. paket sankcija krajem oktobra. Efikasno sredstvo za povećanje pritiska sankcija na Rusiju bilo je uvođenje sankcija protiv tankera koji prevoze tečni gas ruskog porijekla. EU bi također mogla uvesti sankcije protiv Novateka, koji je glavni dobavljač ruskog tečnog gasa zemljama EU, što bi značajno ograničilo njegovo poslovanje i prihode.
Globalno tržište tečnog gasa će pretrpjeti značajne promjene tokom 2026.-2027. godine zbog puštanja u rad velikog broja novih proizvodnih i izvoznih kapaciteta u SAD-u, Kataru i Australiji. To će značajno povećati globalnu ponudu, što će doprinijeti daljoj diverzifikaciji izvora snabdijevanja energijom za Evropu. Posebno, Katar treba posmatrati kao važnog dodatnog dobavljača za evropsko tržište. Kina će vjerovatno postepeno smanjivati uvoz tečnog prirodnog gasa iz SAD-a i Australije zbog pogoršanja odnosa i percepcije njihove politike kao „neprijateljske“. To može dovesti do toga da će značajne količine tečnog prirodnog gasa, koje su ranije bile namijenjene Kini, biti usmjerene na druga tržišta. Kao rezultat toga, na evropskom tržištu će se pojaviti dodatni igrači, a ponuda tečnog prirodnog gasa će čak premašiti potražnju.