Kada desetine, a vjerovatno i stotine hiljada građana, koji su Bosnu i Hercegovinu napustili zadnjih 25 godina, danas pogledaju postupke domaćih političara, mogli bi pomisliti kako su naivno napustili najbogatiju zemlju svijeta.
I ne samo da su napustili najbogatiju, već jako uređenu i reformisanu državu. Jer šta drugo pomisliti kada na mjesečnom nivou BiH olako prepusti preko 200 miliona KM drugim zemljama regije, novca koji je Evropska unija namijenila zemljama Zapadnog Balkana. Jer ono što neka država ne ispuni, planirani novac za tu državu se alocira drugima.
Postupci domaćih političara i inat politika, prije svega zvaničnika Republike Srpske postali su toliko destruktivni da to prevazilazi standardne političke okvire.
Matematika, ali i logika je jednostavna. BiH treba ispuniti određene uslove, odnosno provesti reforme, a u prvom koraku usvojiti odluke i definirati plan za provođenje tih odluka kako bi počela dobijati tranše stotina miliona eura od Evropske unije. Ukoliko bi postupala kako se i očekuje i kako to rade sve druge države, naša država je mogla povući milijardu eura.
Danas je taj novac već umanjen za 108 miliona eura, a od 1. oktobra će biti umanjen još toliko. Razlozi leže u odbijanju ministara iz SNSD-a da se usvoji Reformska agenda koja suštinski predstavlja set od 113 reformskih tačaka (111 dogovoreno, dok se čeka dogovor za Ustavni sud i uklanjanje entitetskog veta Vijeća za državnu pomoć) koje BiH treba provesti i na čemu treba raditi.
No, ministri Srđan Amidžić (finansije) i Staša Košarac (vanjska trgovina) mjesecima blokiraju usvajanje agende, a svakim mjesecom BiH gubi nove milione vrijedne pomoći. Naravno, opravdanja za takva postupanja plutaju od standardne političke demagogije o zaštiti institucija entiteta Republika Srpska pa do inata prema zvaničnicima EU koji oštro kritikuju režim koji je stvorio i iza kojeg i dalje stoji bivši predsjednik tog entiteta Milorad Dodik.
Loši putevi, nedovoljno brz internet i usporavanje uvođenja 5G mreže, loše željeznice, usporena digitalizacija, loš status poljoprivrede i još mnogo toga i dalje će ostati realnost u RS-u, ali i cijele države i to najviše zbog opstrukcija političara iz RS-a koji ovoj državi blokiraju stotine miliona eura.
Uloga HDZ-a
Osim kadrova SNSD-a ogromnu odgovornost zbog gubitka stotina miliona
eura od EU BiH gubi i zbog politike HDZ-a, a konkretno predsjedavajuće
Vijeća ministara Borjane Krišto. Mjeseci odbijanja da se imenuje novi
ministar sigurnosti, a prijedlog je bio da to bude Nebojša Vukanović,
doveli su nas do toga da je državna vlast u blokadi. Da je Borjana
Krišto imenovala Vukanovića, njegovim glasom SNSD ministri ne bi mogli
blokirati donošenje odluka.Podsjetimo, BiH nakon smjene Nenada Nešića nema ministra sigurnosti,
već tu funkciju obnaša zamjenik ministra Ivica Bošnjak, kadar HDZ-a, ali
bez prava glasa na Vijeću ministara.Jer sve nabrojano se trebalo postepeno rješavati i poboljšavati u
značajnoj mjeri stotinama miliona eura pomoći od Evropske unije. U
tranši koju je BiH trebala dobiti od EU bilo je predviđeni preko 30
miliona eura za put od Foče do Šćepan Polja, na granici s Crnom Gorom.U međuvremenu, isti oni koji blokiraju reforme, zakone i odluke
javnost hipnotiziraju vašarima i narodnim veseljima ponašajući se kao
najveće zvijezde pod šatorima. A što više “štite” nacionalne interese
svog naroda, entiteta i institucija, škole su praznike, polja neobrađena
i pusta, a investicije sve rjeđe.Zašto se oni koji su odgovorni ponašaju kao da žive i upravljaju
najbogatijom državom svijeta. Onom koja sebi može priuštiti da joj novac
curi iz ruku, novac namijenjen građanima ove zemlje.Kao što sada ispušta stotine miliona eura, tako su ti isti političari
izgubili mjesece na politikanstvu i usput gomilali dug koji je
potraživala slovenska firma “Viaduct”. Na kraju je BiH morala isplatiti
oko 110,6 miliona eura, iako je presudom taj iznos bio manji. No, svaki
dan kašnjenja značio je dodatne kamate.U konačnici, na pragu smo oktobra, a ova država još nema državni
budžet za godinu koja prolazi. Što suštinski, da zaključimo ironijom,
sebi može priuštiti samo najbogatija država na svijetu.