Fotografije praseta na ražnju uz zid Zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine, nacionalnog spomenika BiH, izazvale su brojne reakcije javnosti. Međutim, iza bizarnog prizora krije se mnogo veći i gotovo nevjerovatan problem koji ova institucija pokušava riješiti godinama, a njegovi korijeni sežu sve do 1991. godine.
Pravnik Zemaljskog muzeja BiH Hasan Ganibegović objasnio je da je tadašnji direktor Muzeja prije 35 godina potpisao ugovor s Mustafom Jamakosmanovićem, tadašnjim domarom, kojim mu je dato pravo korištenja stana koji se nalazi unutar kompleksa Zemaljskog muzeja. Stan ima površinu od oko 80 kvadratnih metara.
Dvije odredbe tog ugovora danas predstavljaju poseban problem za Muzej.
Članom 11 utvrđeno je da se ugovor zaključuje na neodređeno vrijeme, dok član 12 predviđa da je Zemaljski muzej, u slučaju otkazivanja ugovora, korisniku dužan osigurati drugi smještaj. Ganibegović, međutim, kaže da ugovor sadrži i druge odredbe te da Muzej smatra da su se u međuvremenu stekli uslovi za njegov raskid.
Mustafa Jamakosmanović je u međuvremenu preminuo, a pravo korištenja stana prešlo je na njegovu suprugu i sina Envera Jamakosmanovića.
I upravo tu, prema tvrdnjama Zemaljskog muzeja, problem više nije ograničen samo na stan.
Ganibegović ističe da ugovor porodici Jamakosmanović daje pravo korištenja stana od oko 80 kvadrata, ali ne daje pravo korištenja Botaničkog vrta.
Muzej tvrdi da je uprkos tome zauzet i ograđen dio Botaničkog vrta uz stan. Na tom prostoru postavljeni su suncobran i improvizirani objekt, a prostor se koristi kao privatna bašta.
Upravo na tom području, prema navodima Muzeja, prošle godine pravio se ajvar, dok su današnje fotografije pokazale i pečenje praseta uz zid kompleksa.
Problem, međutim, nije samo estetski niti se svodi na pitanje šta se radi nekoliko metara od muzejskih zbirki. Posljedice, tvrde u Muzeju, direktno utječu na mogućnost korištenja Botaničkog vrta.
Zemaljski muzej obnovio je južni i centralni dio Botaničkog vrta, ali taj prostor ne može koristiti onako kako je planirano.
Jedan od problema je kapija prema Vilsonovom šetalištu, koju Muzej zbog situacije s prostorom uz stan ne može otvoriti i staviti u funkciju.
Tako je dio obnovljenog Botaničkog vrta, umjesto da bude potpuno dostupan Muzeju i njegovim posjetiocima, već godinama opterećen sporom koji proizlazi iz ugovora potpisanog još u vrijeme bivše Jugoslavije.
Zemaljski muzej godinama pokušava pronaći rješenje. Obraćali su se Općini Centar, Kantonu Sarajevo i institucijama Federacije Bosne i Hercegovine, ali problem do danas nije riješen.
„Obraćali smo im se s ciljem da im se pronađe drugi smještaj, jer se radi o socijalnim slučajevima“, kaže Ganibegović.
Ovim problemom intenzivno se bavio i dugogodišnji direktor Zemaljskog muzeja Mirsad Sijarić. Sijarić je vođenje Muzeja preuzeo u decembru 2015. godine, a praktično od početka mandata pokušavao je riješiti problem korištenja stana i okolnog prostora.
Jučerašnji događaji ponovo su otvorili cijeli slučaj.
Policija je danas nekoliko puta dolazila u kompleks Zemaljskog muzeja radi obavljanja uviđaja.
Tako se iza fotografije koja je na prvi pogled izgledala kao još jedan sarajevski apsurd otvorilo pitanje koje je mnogo ozbiljnije: kako je moguće da jedna od najvažnijih kulturnih institucija u državi već decenijama ne uspijeva riješiti pitanje korištenja prostora unutar vlastitog kompleksa.
Ugovor iz 1991. godine njegovim korisnicima garantira korištenje stana i sadrži obavezu Muzeja da, u slučaju njegovog otkazivanja, osigura drugi smještaj.
Ali, prema stavu Zemaljskog muzeja, taj ugovor ne daje pravo na zauzimanje Botaničkog vrta.
I dok se institucije već godinama dopisuju i traže rješenje, Muzej tvrdi da dio obnovljenog vrta ne može staviti u punu funkciju.
Prase koje se peklo uz zid nacionalnog spomenika tako je samo najnovija i svakako najupečatljivija epizoda problema starog 35 godina.
Izvor: Raport