Bivši ukrajinski diplomata u BiH i Hrvatskoj, Oleksandr Levchenko, za “Face.ba” piše o aktuelnoj situaciji i strateškim odlukama Poljske u kontekstu sigurnosti NATO-a.
U nastavku u cijelosti donosimo njegovu novu kolumnu.
Poljska pregovara s Ukrajinom o razmjeni svojih četrnaest borbenih aviona MiG-29 u zamjenu za pristup ukrajinskim tehnologijama za proizvodnju dronova i raketa. Istovremeno, Poljska će imati priliku da “kompenzira” gubitak opreme primanjem modernijih aviona F-16 i FA-50 od svojih partnera.
Ovo je element strategije u obliku istovremene pomoći Ukrajini i jačanja sigurnosti istočnog boka NATO-a, koji se na taj način jača i aktivira. Kroz ovu razmjenu, Poljska, kao članica NATO-a, jača vlastite odbrambene sposobnosti i istovremeno pomaže u jačanju sposobnosti Ukrajinskih snaga da odbiju rusku agresiju, koja je također prijetnja Evropi.
Tehnologija i industrija kao strateško oružje
Primanjem tehnologija za proizvodnju dronova i raketa od Ukrajine, Varšava može steći nove odbrambene i industrijske kompetencije koje odgovaraju na izazove modernog ratovanja. Pristup novim tehnologijama pomoći će Poljskoj da razvije vlastitu odbrambenu industriju za proizvodnju dronova i raketa, koja ima ekonomski i strateški potencijal, a također smanjuje ovisnost o vanjskim dobavljačima.
Zamjena četrnaest aviona MiG-29 koji se prebacuju u Ukrajinu avionima F-16 i FA-50 je logična. Na taj način, suočena s ruskom prijetnjom, Poljska povećava borbenu sposobnost svog ratnog zrakoplovstva. Nabavlja proizvodnju modernih tehnologija za bespilotne letjelice i rakete. Zahvaljujući ugovoru, Poljska će moći dobiti pristup tehnologijama ukrajinskih bespilotnih letjelica i raketnih sistema, što joj daje nove odbrambene sposobnosti, posebno u oblasti odvraćanja i odgovora.
Dobijanje tehnologija za proizvodnju modernih ukrajinskih dronova i raketne tehnologije, koje su testirane u savremenom intenzivnom ratu s visokotehnološkim neprijateljem, povećava borbenu sposobnost poljskih oružanih snaga i odbrambenih snaga Evrope i istočnog boka NATO-a u cjelini. Na ovaj način se vrše pripreme za prijetnju ratom.
Modernizacija kao strateški prioritet
Podrška Ukrajini, koja se bori protiv agresije zemlje koja istovremeno prijeti Evropi, i modernizacija poljske avijacije s perspektivom nabavke najnovijih bespilotnih letjelica i raketa znači da istočne granice NATO-a postaju pouzdanije.
Povećanje borbene sposobnosti smanjuje rizike za Poljsku i njene susjede i povećava sigurnost u regionu u cjelini.
Zahvaljujući pristupu novim tehnologijama, Poljska može razviti vlastitu odbrambenu industriju u obliku proizvodnje dronova i raketa, što ima ekonomski i strateški potencijal, a također smanjuje ovisnost o vanjskim dobavljačima.
Pristup novim tehnologijama daje poljskim preduzećima priliku za modernizaciju, razvoj proizvodnje bespilotnih letjelica i raketa te otvaranje izvoznih perspektiva. Na taj način, uključena preduzeća ostvaruju ekonomske koristi. Implementacija poljsko-ukrajinske razmjene „avioni za tehnologiju“ postat će uspješan primjer, presedan i podsticaj za druge evropske zemlje.
Članice EU koje će je slijediti dobit će ažuriranje svojih flota naoružanja i razvoj modernih sigurnosnih veza širom Evrope. Osim toga, ovo će doprinijeti izgradnji šireg, integriranijeg odbrambenog prostora, s manjim rizikom od dominacije pojedinačnih država.
Poljsko-ukrajinsko strateško partnerstvo
Razmjena između Kijeva i Varšave je strateško partnerstvo. Poljska postaje ne samo pozadinski ili transportni koridor, već tehnološki partner i važan sigurnosni igrač u Evropi, jačajući svoju ulogu u Centralnoj i Istočnoj Evropi, povećavajući svoj značaj i za NATO i za EU u sigurnosnim pitanjima.
Produbljivanje odbrambene i tehnološke saradnje između Poljske i Ukrajine stvara preduvjete za zajednički razvoj i proizvodnju. Poljska ne kupuje ili prima samo opremu, već postaje dio fleksibilnijeg, modernijeg sigurnosnog ekosistema u regiji.
Rusija i Kina testiraju SAD
Business Standard izvještava da je zajednički rusko-kineski let iznad Tihog okeana direktan izazov za Sjedinjene Američke Države. To svjedoči o integraciji nuklearnog potencijala Moskve i regionalnog vojnog prisustva Pekinga u ključnom području gdje američki saveznici održavaju ravnotežu snaga.
Prolet ruskih strateških bombardera Tu-95 (sposobnih za nošenje krstarećih raketa) u pratnji kineskih H-6 i J-16 između Japana i Tajvana predstavlja stvarni test odgovora sistema odvraćanja koji Washington gradi decenijama.
Ovo nije samo simbolična demonstracija sile, već proba scenarija koji istovremeno može opteretiti odbranu Japana i Južne Koreje, prisiliti Sjedinjene Američke Države da rasprše resurse i, kao rezultat toga, ograniče svoj manevar u kriznoj situaciji.
Ovaj format leta pretvara prijetnju iz teorijske u praktičnu: Moskva i Peking testiraju sposobnost Sjedinjenih Američkih Država da zaštite saveznike pod viševektorskim pritiskom, potkopavajući američku superiornost u indo-pacifičkoj regiji.
Viševektorski pritisak u indo-pacifičkoj regiji
Zračni prostor između japanske i korejske zone identifikacije protuzračne odbrane brzo postaje na kojoj Rusija i Kina razrađuju modele koordinacije koji bi mogli promijeniti vojnu dinamiku cijelog indo-pacifičkog regiona.
Kremlj prebacuje svoje Tu-95 u režim praktične integracije s kineskim avionima, stvarajući interakciju u kojoj strateški nosač raketa dobija pristup područjima koja su prethodno bila nedostupna bez značajnih rizika. Integracija ruskog A-50 kao platforme za navođenje dugog dometa i kineskog J-16 kao udarne komponente stvara interakciju na više nivoa koja komplikuje rad američkih senzorskih polja dizajniranih za odvojeno praćenje ruskih ili kineskih grupa.
Za Sjedinjene Države, takva promjena znači da svaki let dobija status potencijalne kombinovane operacije, gdje ruski nosači raketa mogu djelovati pod okriljem kineskih koridora protuzračne odbrane i borbenih aviona. To značajno smanjuje vrijeme upozorenja za američke i japanske komandne centre i prisiljava Washington da u svoje proračune uključi scenarije istovremenog pritiska u nekoliko pravaca. Rusija i Kina testiraju ne samo granicu dozvoljenog, već i sposobnost Sjedinjenih Država da izdrže preopterećenje tempom – situaciju u kojoj jedan demonstracijski let mijenja ravnotežu u cijelom regionalnom sigurnosnom sistemu.
Zajednički letovi Ruske Federacije i NR Kine stvaraju situaciju za Sjedinjene Američke Države u kojoj postaje mnogo teže otkriti prave namjere. Ova neizvjesnost prisiljava američke štabove da održavaju povećanu borbenu gotovost čak i u naizgled rutinskim situacijama. To postepeno iscrpljuje resurse i mijenja uobičajeni ritam regionalnih snaga odvraćanja. Koordinacija između ruskih radarskih aviona i kineskih lovaca značajno komplikuje rad američkih sistema ranog upozoravanja.
Američki komandni centri moraju analizirati gušće i mobilnije grupe ciljeva, što zahtijeva dodatno vrijeme i uključivanje širih analitičkih sposobnosti. Takvo restrukturiranje ciklusa odgovora povećava ranjivost u slučaju neočekivanih prijetnji.
Reakcija SAD, Japana i Južne Koreje
Povlačenje ruskih nosača raketa u područja koja su se ranije smatrala relativno stabilnim stvara nove tenzije za američke saveznike. Japan i Južna Koreja sada moraju paralelno pratiti manevre dviju sila, što povećava njihovu ovisnost o američkoj zračnoj podršci.
To otvara dodatne mogućnosti Rusiji i Kini da utiču na političke odluke američkih partnera. Jačanje rusko-kineskog zračnog partnerstva čini osnovu za scenarije koji su se ranije činili malo vjerovatnim. U slučaju eskalacije, Peking dobija podršku od ruskih platformi dugog dometa, dok Moskva uživa pristup kineskim zračnim rutama.
Za SAD, ovo stvara izglede za viševektorski pritisak, što fundamentalno mijenja strukturu odbrambenih planova u regiji.