Predsjednik Rusije Vladimir Putin dolazi na Aljasku kako bi pokušao uvjeriti Donalda Trampa (Trump) da pristane na razmjenu dijelova ukrajinskog teritorija u zamjenu za eventualno primirje koje Tramp pokušava postići, ali ne zna kako.
Drugi razlozi
Putinov utjecajni savjetnik za vanjske poslove Jurij Ušakov rekao je da je Aljaska “potpuno logično” mjesto za samit, kao da je prelazak Beringovog tjesnaca koji dijeli dvije zemlje jednostavno putovanje.
Razmak između američkog i ruskog kopna jest 88 kilometara, no let iz Moskve do Anchoragea, najvećeg grada Aljaske, traje oko devet sati. Čak i za Trampa, koji iz Vašingtona DC putuje predsjedničkim avionom Air Force One, to će biti put od gotovo osam sati. Aljaska je, dakle, mjesto uzajamne nepraktičnosti, što sugerira da u igri ima i drugih razloga.
Ova američka savezna država daleko je od Ukrajine i njezinih evropskih saveznika, pa postoji rizik da ih se gurne u drugi plan. Iako Tramp načelno ne isključuje mogućnost da ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski prisustvuje sastanku, teško je zamisliti da bi Putin na to pristao.
Nagrada za njega su privatni razgovori s američkim predsjednikom o sankcijama, trgovini i ograničavanju širenja NATO-a u Europi – pregovaračke teme koje idu daleko izvan njegovih najnovijih prijedloga o dominaciji nad Ukrajinom.
Aljaska je prvenstveno sigurno mjesto za ruskog čelnika. Međunarodni kazneni sud izdao je u martu 2023. nalog za njegovo hapšenje zbog ratnih zločina povezanih s prisilnim deportacijama djece iz Ukrajine u Rusiju, ali ni Rusija ni SAD ne priznaju taj sud.
Na putu prema Aljasci ne treba prelijetati “neprijateljske” zemlje, pa je takva ruta sigurnija nego, primjerice, putovanje iznad Crnog mora do Istanbula.
Američko-ruski, odnosno američko-sovjetski samiti često su se održavali u hladnijim gradovima, što odražava geografski položaj dviju zemalja. Najpoznatiji primjer je Helsinki, gdje su se Tramp i Putin posljednji put susreli dok je Tramp bio na dužnosti – 2018. godine.
Tada je američki predsjednik izjavio da više vjeruje Putinu nego vlastitim obavještajnim službama po pitanju optužbi za miješanje u predsjedničke izbore 2016.
Relikt druge ere
Oni stariji prisjetit će se i samita u Reykjavíku 1986., gdje su Ronald Reagan i Mihail Gorbačov razgovarali o ukidanju nuklearnog oružja, ali nisu postigli dogovor. U 1990-ima, kad su samiti bili češći, Bil Klinton (Bill Clinton) i Boris Jeljcin sastali su se 1998. u Birminghamu i Shropshireu, u vrijeme kad je Rusija tek pristupila skupini G8.
Danas su teme poput nuklearnog razoružanja ili suradnje u okviru G8 relikt jedne druge ere – skupina je ponovno G7, a sastanak na Aljasci bit će tek četvrti američko-ruski summit od 2010. godine.
Iako je teoretski moguće da bi razgovori mogli dovesti do prekida vatre u Ukrajini, malo je razloga za optimizam dok rat bjesni na ratištu i u pozadini, a Rusija i dalje bombardira ukrajinske gradove nastojeći prisiliti demokratskog susjeda na predaju.