Zabranjeno pušenje je sarajevski bend koji je “žario i palio” cijelom bivšom Jugoslavijom, a nastao je osamdesetih godina i do danas su zadržali istu popularnost.
Veliku su popularnost stekli zbog “sarajevskog štiha” kojim su odisale njihove pjesme, a mnogi su se pitali ko su likovi iz njihovih pjesama… Otkrivamo vam sve što trebate znati.
“Tri kile, tri godine” naslov je jedne pjesme koju je objavilo Zabranjeno pušenje.
Prema riječima Seje Sexona, koji ju je napisao, pjesma je inspirirana istinitim događajima. Naime, jedan njegov prijatelj, pedesetogodišnji inžinjer agronomije i porodični čovjek, uhvaćen je s tri kilograma marihuane koju je namjeravao prodati da ne završi na ulici i izgubi stan koji više nije mogao otplaćivati jer ga je kupio kreditom u “švicarcima”.
Većina “likova” iz kultnih pjesama ove grupe inspirirana je stvarnim osobama, a mi vam donosimo mitove i priče iza onih najpoznatijih: jedna od njih kaže i kako lik iz pjesme “Djevojčice kojima miriše koža” još uvijek voda zgodne starije “raspuštenice” po gradu…
“Pišonja i Žuga”
Najpoznatiji dvojac pjesama Zabranjenog pušenja opjevan je u dvije pjesme: “Baladi o Pišonji i Žugi” i “Pišonja i Žuga u paklu droge”. Sejo Sexon otkrio je kako su ova dvojica sarajevskih mangupa bili prijatelji njegovog brata, klinci iz njegovog razreda.
Ova dvojica sarajevskih mangupa zaista su ukrali autobus i to onaj koji je trebao ići na remont jer mu nisu radile kočnice. Ovo nije bila njihova prva krađa autobusa – kako su im roditelji radili u “Centrotransu”, oni su imali “univerzalni” ključ koji je otvarao sve autobuse koji su se, opet, palili na taster. Ova krađa završila je u pjesmi jer ih je, priča Sexon, “uhvatila murija”. Srećom, opjevana “nesreća” samo je bila pjesnička sloboda.
Pišonja i Žuga stali su pred policijskom barikadom i Pišonja je uspio pobjeći policiji, a Žugu su, prema njegovim riječima, “izvukli i odveli u policijsku stanicu”: “(…) Gdje su mi dali po rebrima za sva vremena… čovjek se poslije opameti.”
Pišonja je poginuo u ratu, u septembru 1992., a Žuga je preminuo 2016. u Hrvatskoj.
Elvis J Kurtovich jedne je prilike, poslije rata, šetao Koševom s gitaristom Pušenja koji je iz Zagreba. Elvis se te prilike pozdravio s jednim starim bolesnim čovjekom koji je šepao, a razgovor koji je uslijedio dalje ide otprilike ovako:
“Znaš onu pjesmu ‘Pišonja i Žuga’ što je sviraš svaki dan?”, pitao je Elvis. – “Znam, izašla mi je na nos…” – “E, ovaj čovjek ti je LEPI!”
“Mufa i Kiki”
Sljedeći mitski dvojac iz pjesama Pušenja jesu Mufa i Kiki. Prvi put za njih čujemo u pjesmi “Kanjon Drine”, gdje im stari kamiondžija veli: “Neće ovo, djeco, na dobro poći /jer sve ide unatrag / Živimo u plemenima ko Apači / a gdje ćemo, djeco, i ja i vi.”
Ponovno za njih čujemo nakon rata, u pjesmi “Tri ratna havera”.
Mufa je zapravo Mufid Kosović, nekadašnji tonac, a Kiki je Dragan Zurovac, bivši menadžer grupe.
“Ibro Dirka”
“Kunem vam se, rahmetom mi dedinim, iako se u tu priču ne razumijem baš…”
Mitovi iz sarajevskih mahala tvrde da je riječ o izvjesnom Ibrišimu, kojeg su znale sarajevske kafane i kojem je uzor bio slavni Ismet Alajbegović Šerbo.
“Murga drot”
Murgu drota i njegove “modernije metode” dobro poznaju svi uživaoci marihuane iz Sarajeva.
Riječ je o Džemalu Murgi koji je danas u penziji, a nekad je bio inspektor Odjela za borbu protiv narkomanije MUP-a Kantona Sarajevo.
Gostovao je i u programu FACE-a, a šta je kazao o pjesmi koja mu je donijela kultni status – pogledajte u nastavku.
“Zenica Blues”
Iako su mnogi mislili da ova pjesma ima veze s pričom o Kuduzu, tj. o Junuzu Keči, to nije istina. Kečo je ženu ubio 1985, a “Zenica Blues” je izašla 1984. godine.
Navodno, “Zenica Blues” prepjev je pjesme Johnnyja Casha – “San Quentin”.
“Šeki”
Šeki je bio taksista čije je radno mjesto nekad bilo kraj štanda pored sarajevske Katedrale.
“Ležao” je u Zenici jer je čovjeka udario autom. Kad se vratio nakon kazne, ponovo je sjeo u taksi: “Šeki's on the road again…”
“Đulijano Pike”
Đulijano Pike zapravo je bio Pike Fikret Mujkić, nekadašnji fudbaler “Željezničara”, za kojeg je Miljan Miljanić rekao da od “vremena Ferhatovića, Sarajevo nije imalo većeg talenta”.
“Selena”
Selena je bila najpopularnija cura u naselju – na Koševu, koja članove Pušenja nije baš “zarezivala”. Napustila je Sarajevo i otišla vani na studije.
“Fikreta”
O Fikreti postoje dvije priče. Prva kaže da je bila komšinica koja je svakodnevno bila izložena emocionalnom zlostavljanju – “cijeli haustor je slušao svađe nje i muža”.
Druga kaže da se radi o ženi koja je radila u lokalnoj trafici i koja im je prodavala cigarete.
“Nedjelja kad je otišo Hase”
U ovoj pjesmi, ako je vjerovati, mitovima sarajevskih ulica, uopće nije riječ zapravo o Asimu Ferhatoviću Hasetu, već o Josipu Brozu Titu.
“Mile Hašišar”
I Mile Hašišar je lokalac, izvjesni Haug, koji je otišao da živi u Indiji.
“Tigar iz Kladnja”
Tigar iz Kladnja je Zijo Poljo, nekadašnji bh. sportista i bivši šampion, koji je također bio u zeničkom zatvoru zbog utaje poreza, a kasnije ga je pomilovalo Predsjedništvo.
Recimo još i to da su i “Guzonjin sin”, te “Dženita”, koja je u pjesmi “Test za dženet” uvijek bila za Tita, stvarni likovi koji su danas dobro poznate javne ličnosti, piše “Radio Sarajevo”.