Na današnji dan, prije tačno 46 godina, u 15:05 sati, otkucaji srca koji su decenijama diktirali tempo života od Vardara pa do Triglava — utihnuli su. Doživotni predsjednik SFRJ i Saveza komunista Jugoslavije Josip Broz Tito, preminuo je 4. maja 1980. godine u Kliničkom centru u Ljubljani, samo tri dana prije svog 88. rođendana.
“Umro je drug Tito”
Tog nedjeljnog popodneva, vrijeme kao da je stalo. U 18:50 sati televizijski ekrani širom zemlje su zatamnili, a zatim se pojavilo lice spikera Miodraga Zdravkovića. Rečenica koju je izgovorio: “Umro je drug Tito”, postala je historijska razdjelnica nakon koje više ništa nije bilo isto.
Te večeri, od fudbalskog stadiona Poljud u Splitu, gdje su igrači i hiljade navijača plakali u zagrljaju, do najudaljenijih sela, Jugoslavija je utonula u kolektivni muk i neizvjesnost.
Državnik svjetskog formata
Tito je na čelu Jugoslavije bio punih 35 godina. Njegova vizija bila je veća od granica zemlje kojom je vladao; izvodeći je iz Sovjetskog bloka 1948. godine, trasirao je put “trećeg puta“ i postao jedan od ključnih osnivača Pokreta nesvrstanih.
Bio je simbol otpora fašizmu i arhitekta države koja je, uprkos unutrašnjim razlikama, pod njegovom parolom “Bratstvo i jedinstvo“ proživjela svoje najprosperitetnije godine.
Zbog svog doprinosa svjetskom miru i međunarodnom razumijevanju, 1973. godine dobio je prestižnu Nehruovu nagradu.
Njegov autoritet potvrđuju i brojna odlikovanja — tri puta je proglašen narodnim herojem, a krasili su ga i Orden junaka socijalističkog rada, Orden Lenjina, te mnoga druga najviša priznanja Istoka i Zapada.
Posljednja bitka i veličanstven ispraćaj
Iako je duboko zakoračio u devetu deceniju, njegova energija nije jenjavala. Čak i kada mu je zdravlje bilo ozbiljno narušeno, učestvovao je na Samitu nesvrstanih u Havani 1979. godine.
Borba za život počela je u januaru 1980. amputacijom lijeve noge, a završila se četiri mjeseca kasnije u ljubljanskoj bolnici.
Sahrana održana 8. maja u Beogradu ostala je upisana kao jedan od najvećih skupova državnika u istoriji čovječanstva.
U Kuću cvijeća ispratili su ga predstavnici više od 120 zemalja, uključujući kraljeve, prinčeve, predsjednike i premijere, dok je više od 700.000 građana u suzama stajalo uz šine kojima je prolazio „Plavi voz“.
Naslijeđe koje živi
Danas, decenijama nakon njegove smrti i tragičnog raspada države koji je uslijedio deset godina kasnije, Titov grob na Dedinju i dalje je mjesto hodočašća. Rijeke ljudi iz svih krajeva bivše Jugoslavije svakog 4. maja donose cvijeće, evocirajući uspomene na vrijeme za koje mnogi vjeruju da je bilo sigurnije i dostojanstvenije.
Iako je rođen u malom Kumrovcu 1892. godine, Josip Broz Tito postao je građanin svijeta. Njegov rođendan se i danas, s dozom sjete i nostalgije, obilježava 25. maja kao Dan mladosti, čuvajući sjećanje na epohu u kojoj se, prema riječima mnogih, “živjelo za ideale”.
Njegov odlazak označio je kraj jednog vremena, a praznina koju je ostavio na Balkanu, ali i na svjetskoj političkoj mapi, i danas je predmet analiza, rasprava, ali prije svega — dubokog poštovanja.