Od jula 2024. godine svaki novi automobil u Evropskoj uniji mora imati niz asistencijskih sistema, od automatskog kočenja do sistema za upozorenje na prekoračenje brzine. Na papiru, radi se o tehnologijama koje spašavaju živote. U praksi, vozači ih često doživljavaju kao naporne ili nepouzdane.
Najnovije istraživanje instituta Civey, provedeno za njemački automobilski klub ACV, pokazuje ozbiljne probleme ovih sistema. Dvije trećine ispitanika smatra da oni u načelu povećavaju sigurnost, ali istovremeno gotovo polovina korisnika prijavljuje česte ili povremene kvarove i greške. Svaki četvrti vozač čak se osjeća ometan, a ne podržan.
Najviše kritika dobija inteligentni asistent za brzinu, koji bi trebao prepoznavati saobraćajne znakove i automatski upozoravati na ograničenja. U stvarnosti, on često prikazuje pogrešna ograničenja i stvara konfuziju. Nisu rijetki ni lažni alarmi sistema za držanje trake ili nepotrebna upozorenja sistema za sudare, što mnoge vozače navodi da traže načine kako da potpuno isključe pomoćnike.
Direktor ACV-a Holger Küster upozorava da ovakva iskustva potkopavaju smisao obavezne sigurnosne tehnologije. „Asistencijski sistemi mogu spasiti živote, ali samo ako rade pouzdano. Problem je što su mnogi pušteni u promet prije nego što su dovoljno testirani u svim mogućim uslovima. Vozači nisu pokusni kunići“, poručuje on.
Brojke to potvrđuju: 41 posto ispitanika nema povjerenja u asistencijske sisteme, dok im 39 posto uglavnom vjeruje. Većina vozača ostaje skeptična ili razočarana.
Zaključak je jasan, samo sistemi koji rade dosljedno i intuitivno mogu izgraditi povjerenje i ispuniti sigurnosni potencijal. Ako vozači tehnologiju doživljavaju kao smetnju, isključit će je, čime se gubi svrha zakonske obaveze. Proizvođače zato čeka veliki zadatak: napraviti pomoćnike manje napornima, a daleko pouzdanijima.