Citroen 2CV je nesumnjivo jedan od automobila koji su obilježili 20. stoljeće, kao jedan od najpopularnijih automobila u historiji.
U suradnji s Yugopapirom donosimo priču o legendarnom Citroenovom modelu čiji su se obožavatelji prošle godine skupili na 23. Svjetskom susretu Spačeka u Samoboru.
August 1991: Godine 1936. tvornica Citroen odlučila je ispitati tržište. U anketi je sudjelovalo 20.000 Francuza. Pitanje je bilo: kakav bi auto željeli. Odgovor je bio tipičan za francuski mentalitet: ekstremno štedljiv, ekstremno praktičan i ekstremno komforan.
Ljepota, brzina, elegancija i prestiž nisu spominjani. A onda je gospodin Boulanger, ondašnji direktor, sazvao konstruktore i izdao nalog:
“Četiri kotača pod jednim kišobranom.”
Precizirao je da četiri osobe moraju biti zaštićene ugodnim krovom, da auto mora biti brz najmanje 50 km/h i da se u vožnji nijedno jaje u košari ne smije razbiti.
Sasvim kratko i sasvim jasno postavljen zadatak.
Tri godine kasnije, 1939., napravljeno je 250 prototipova. Karoserija od valovitog lima, samo jedan far na lijevoj strani. Prozvali su ga odmah “jednooki pirat”, ali u to vrijeme propisi nisu zahtijevali dva fara.
Sjedišta u cjevastom okviru – ustvari zategnute opruge prekrivene tankim pokrivačem, prozori na vratima od celuloida, brisači na ručni pogon. Pod haubom usađen dvocilindrični bokser motor hlađen vodom od 375 kubnih centimetara, za paljenje – kurbla.
I, umjesto predstave na sljedećem Salonu u Parizu, došao je rat. Projekt “Kišobran na četiri točka” je bio pokopan.
A onda je 1948. klošar uskrsnuo. U velikoj tajnosti je pripreman i dotjerivan, motor je prešao na zračno hlađenje, došla su dva fara, pa i električni starter. Bio je to već pravi auto.
1948. predsjednik države bio je Vincent Auriol, a Citroenov šef još uvijek gospodin Boulanger, čovjek krupnih dimenzija. Kad je predsjedniku predstavljao novajliju, reče:
“Sad ću ja, ekselencijo, da ući u kola sa šeširom na glavi, pa ako on spadne, auto neće u serijsku proizvodnju.”
Koju sekundu kasnije reče još: “pazite” i uvali se u sjedište. Šešir je ostao na glavi, a “2 CV” dobio je zeleno svijetlo nacije.
Kako su Francuzi skloni povijesne događaje ispratiti s velikom pompom, desilo se to i u srpnju u Parizu. Elizejske poljane bile su zatvorene, ali se 2 CV nije pojavio. U egzilu je poslije prestanka proizvodnje 25. veljače 1988. u Francuskoj nastavio živjeti u tvornici Mangualde u Portugalu.
U godinama 1988., 1989. s traka je silazilo po 88 automobila dnevno. Ukupno prošle godine proizvedeno je 19.098 automobila, pretežno za kupce u Njemačkoj, Francuskoj, Velikoj Britaniji, Belgiji i Luksemburgu.
U 1990. dnevno se proizvodilo 75 i do zaustavljanja trake u srpnju napravljeno je 10.000 2 CV. Tvornica Mangualde preuzela je proizvodnju Citroena AX.
Tako je završio jedan neobičan ali izuzetno uspješan i drag automobilčić.
(Yugopapir)