Kada su zvukovi na automobilu u pitanju, korisnicima je zvuk izduvnog sistema vjerovatno najvažniji, a zatim su tu i oni neželjeni koje ne želimo nikako da čujemo.
Tu se misli na kojekakve “cvrčke” plastike, zujanje ventilatora i škripu ogibljenja.
Međutim, zvuk kojem proizvođači pridaju veliku pažnju je i onaj koji generišu vrata kada ih zatvorite.
Kako piše Mel magazine, zvuk zatvaranja vrata je jedan od najvažnijih za inženjere prilikom projektovanja automobila.
Taj zvuk, koji dolazi kao posljedica “spajanja” dvije površine, mora da bude lišen zveketa.
Mora biti prigušen, ali takav da odaje utisak čvrstine i kvaliteta. I sada slijedi razočaranje, jer je taj zvuk u većini slučajeva – lažan, baš kao što je u nekim slučajevima i zvuk motora koji se vještački generiše i emituje preko zvučnika automobila.
Razlog za to je što bi visoki metalni tonovi, prema rezultatima brojnih studija u okviru psihoakustike, ostavili kod korisnika utisak lošijeg kvaliteta. Zato se pri konstrukciji vrata koriste brojni materijali i neka dizajnerska rješenja, a sve kako bi bilo se dobilo više “basa”.
Dio zasluga pripada gumenim kederima na vratima, ali mnogo više ide na račun oblikovanja samih površina kako bi se generisao odgovarajući zvuk.
Isto važi i za same bravice, čiji “klik” mora biti uvjerljiv, ali ne i preglasan.
Psihoakustika i povezanost zvuka zatvaranja vrata i kvaliteta u auto-industriji su na značaju dobili u posljednjih desetak godina, a to se opet poklopilo sa konstantnim promjenama u konstrukciji vozila, diktiranim strožijim bezbjednosnim standardima.