Svakog osmog marta se slave i obilježavaju politička, ekonomska i društvena postignuća naših sugrađanki. To je dan kada su naše majke, sestre, supruge, djevojke, prijateljice, u posebnom sjaju, kada i pored ruže trebamo pokazati poštovanje, zahvalnost i solidarnost. Međutim, činjenica je da je od prošlog Osmog marta do danas u Bosni i Hercegovini ubijeno čak 11 žena!
U BiH nasilje nad ženama ima svoj najružniji oblik – femicid. Za nešto više od pet godina ubijeno je preko 60 žena, u prosjeku po jedna žena svakog mjeseca. Svakom od ovih užasa prethodi normalizacija govora mržnje, što postepeno dovodi do najgorih mogućih posljedica. Ono što je važno shvatiti jeste da ekstremno nasilje nad ženama uvijek počinje od manje očiglednih oblika. To znači da takozvane šale o silovanju nisu nevini humor, već zapravo katalizator za omogućavanje težih oblika nasilja koji postaju nekontrolisani. Kroz predrasude koje su ugrađene u društvo, postajemo tupi na nasilje, a ovo prihvatanje je jedan od najopasnijih rizika s kojima se društvo može susresti.
U današnjem internet prostoru, granica između zabave i vijesti postaja zamagljena. Važno je prepoznati da svi teži oblici nasilja nad ženama kreću od onih lakših. To je cyber nasilje sa materijalnim i stvarnim posljedicama. Internalizacija mizogenog stava da su žene inferiorne je stalna, ali i tiha sila koja produžava začarani krug zlostavljanja. Prihvatanje ovakvog stava u društvu sugerira da većina žena nije svjesna znakova upozorenja zlostavljanja ili “crvenih zastava” sve dok ne dođe do tragedije.
Ovog osmog marta smo dužni da se prisjetimo nevinih žrtava i opomenemo na govor mržnje koji je nažalost postao dio svakodnevnice. Ne smijemo dopustiti da nam se ponavljaju iste greške, niti šutjeti u trenucima kada je glas žrtve utihnut.