Međunarodna federacija za dijabetes (IDF) prošle je godine zvanično priznala peti oblik šećerne bolesti, nakon višedecenijskih rasprava među naučnicima.
Procjenjuje se da od dijabetesa tipa 5 boluje do 25 miliona ljudi, uglavnom u siromašnijim dijelovima svijeta. IDF sada nastoji osigurati da ovaj oblik bolesti priznaju i druge velike zdravstvene institucije, uključujući Svjetsku zdravstvenu organizaciju (WHO).
Bolest je prvi put opisana 1955. godine na Jamajci. WHO ju je nakratko priznavala tokom osamdesetih godina, ali ju je 1999. uklonila iz klasifikacije jer nije bilo dovoljno dokaza da predstavlja zaseban oblik dijabetesa.
Dijabetes tipa 5 ranije je bio poznat kao dijabetes povezan s pothranjenošću. Najčešće se javlja kod mladih i pothranjenih osoba, posebno u dijelovima Azije i Afrike.
Za razliku od dijabetesa tipa 1, kod kojeg imuni sistem napada ćelije koje proizvode inzulin, i tipa 2, kod kojeg tijelo slabije reaguje na ovaj hormon, dijabetes tipa 5 vjerovatno je povezan s dugotrajnom pothranjenošću. Ona može ometati razvoj gušterače i smanjiti njenu sposobnost proizvodnje inzulina.
Istraživanje provedeno na jugu Indije pokazalo je da oboljeli proizvode premalo inzulina, ali njihovo tijelo i dalje relativno dobro reaguje na njega. Upravo se po tome razlikuju od većine osoba s dijabetesom tipa 2.
Endokrinologinja Meredith Hawkins godinama se zalaže za priznavanje ovog oblika bolesti. Njeno istraživanje iz 2022. godine pokazalo je da oboljeli imaju specifičan metabolički profil koji se ne uklapa u uobičajene tipove dijabetesa.
Prepoznavanje bolesti važno je i zbog liječenja. Standardne doze inzulina kod nekih pacijenata mogu izazvati opasan pad šećera u krvi. Rizik je posebno izražen u siromašnim područjima, gdje ljudi nemaju redovan pristup hrani niti mogućnost stalnog mjerenja nivoa glukoze.
„Ključno je razumjeti tačan tip dijabetesa koji pacijent ima kako bismo mu mogli pružiti odgovarajuće liječenje“, rekao je Craig Beall sa Univerziteta u Exeteru.
Hawkins upozorava da je izostanak zvaničnog priznanja otežavao dijagnosticiranje bolesti, liječenje i finansiranje istraživanja. Zbog toga su procjene broja oboljelih i dalje nesigurne, a stvarni broj mogao bi biti znatno veći.
IDF je prošle godine osnovao posebnu radnu grupu za dijabetes tipa 5, koju vodi Hawkins. Njen zadatak je utvrditi jasne kriterije za dijagnozu i liječenje, uspostaviti međunarodni registar pacijenata i educirati zdravstvene radnike.
Dok dio istraživača smatra da se s priznavanjem bolesti predugo čekalo, drugi upozoravaju na razlike među pacijentima i nejasnoće u dijagnosticiranju. Potrebna su dodatna istraživanja kako bi se utvrdilo koliko je bolest rasprostranjena i koji su načini liječenja najsigurniji.
Problem nije ograničen samo na Aziju i Afriku. Pothranjenost je prisutna i u dijelovima Latinske Amerike i Kariba, zbog čega stručnjaci očekuju da bi slučajevi dijabetesa tipa 5 mogli biti otkriveni i u drugim dijelovima svijeta.