Dok neki roditelji dopuštaju djeci da skaču po namještaju, drugi takvo ponašanje ne toleriraju. Svaka porodica ima svoja pravila, ali važno je da djeca jasno znaju šta se od njih očekuje.
Pravila koja roditelji postavljaju djeci pružaju osjećaj sigurnosti i pomažu im da razviju dobre navike. Ipak, ne treba pretjerivati s njihovim brojem. Postoji pet vrsta kućnih pravila koja mogu biti korisna svakoj porodici.
Pravila o sigurnosti
Ova pravila odnose se na fizičku i emocionalnu sigurnost djece. Primjeri su: “Ne otvaraj vrata nepoznatim osobama” ili “Na namještaju se sjedi, po njemu se ne skače”.
Jednako je važno da se djeca osjećaju sigurno kada izražavaju svoje emocije. Zato je dobro postaviti pravila poput: “Svako smije reći kako se osjeća, ali pritom mora poštovati druge”.
Pravila koja uče poštenju i odgovornosti
Kućna pravila pomažu djeci da nauče razlikovati dobro od lošeg. Jednostavne upute poput “Govori istinu”, “Nemoj namjerno povrijediti druge” i “Izvini se kada pogriješiš” mogu biti temelj dobrog ponašanja.
Pritom je važno da se i roditelji pridržavaju istih pravila jer djeca najviše uče posmatrajući odrasle.
Pravila za stvaranje zdravih navika
Djeci odgovara predvidiva svakodnevica, a jasna pravila pomažu im da razviju korisne navike. Primjeri su: “Operi zube nakon doručka”, “Prljavu odjeću stavi u korpu za veš” ili “Pospremi stvari nakon igre”.
Kada djeca znaju šta trebaju uraditi i kada, manje je prostora za svakodnevne rasprave i negodovanje.
Pravila ponašanja prema drugima
Djeca trebaju naučiti dijeliti, čekati svoj red i poštovati tuđe granice. Pravila poput “Sačekaj svoj red u igri” ili “Poštuj tuđe stvari” pomažu im u odnosima s braćom, sestrama i prijateljima.
Za stariju djecu važno je postaviti i pravila o korištenju mobilnih telefona i drugih uređaja. Naprimjer, porodica se može dogovoriti da se telefoni ne koriste tokom zajedničkih obroka ili da se navečer ostavljaju izvan spavaće sobe.
Pravila koja pripremaju djecu za samostalan život
Kućna pravila trebala bi djecu postepeno pripremati za samostalnost. To uključuje preuzimanje odgovornosti za školske obaveze, učestvovanje u kućnim poslovima i učenje upravljanja novcem.
Zadaci trebaju biti prilagođeni uzrastu djeteta. Mlađa djeca mogu pospremati igračke, dok starija mogu preuzeti složenije kućne poslove i učiti kako štedjeti džeparac.
Kako postaviti pravila kojih će se djeca pridržavati?
Roditeljima se savjetuje da sastave kratak spisak najvažnijih kućnih pravila i stave ga na vidljivo mjesto, naprimjer na frižider. Pravila trebaju biti jednostavna, razumljiva i prilagođena uzrastu djece.
Dobro je uključiti djecu u njihovo osmišljavanje jer će ih lakše prihvatiti ako imaju priliku iznijeti svoje mišljenje. Važno je i objasniti zašto pojedino pravilo postoji. Umjesto da samo zabrane trčanje po kući, roditelji mogu objasniti da se neko tako može povrijediti.
Dosljednost je ključna. Ako roditelji postave pravilo, trebaju ga se i sami pridržavati. Kada pogriješe, važno je da to priznaju i preuzmu odgovornost.
Djeci također treba unaprijed objasniti šta se događa ako prekrše pravila. Posljedice trebaju biti razumne i povezane s njihovim ponašanjem, naprimjer pospremanje nereda koji su napravili.
Na kraju, pravila nisu nepromjenjiva. Kako djeca odrastaju, potrebno ih je prilagođavati njihovom uzrastu i potrebama. Umjesto stalnih zabrana, bolje je koristiti pozitivne upute. Tako “Razgovaraj s poštovanjem” može biti djelotvornije od “Nemoj psovati”.