Ratna tuga je ogromna tuga. Izbjeglička tuga – još veća. Tuga za domovinom i “svojim” narodom – najveća. Kada tuđina “pritisne”, one “poznate oči” bude najveću nadu i kasnije svačiji pogled čuva sjećanja. Te “poznate oči” bile su Halidove u Austriji, prije 33 godine.
Odlaskom velikana narodne muzike, Halida Bešlića, iz “sehara” tih ratnih uspomena mnogi vade one priče i djela zbog kojih su spašeni onda kad im je bilo najpotrebnije. Jednu takvu objavljujemo i večeras, a glavni akter je upravo kralj naše muzike.
Godina je 1992. Bosna i Hercegovina gori u vihoru agresije. Nepregledne kolone ljudi odlaze zauvijek iz svoje domovine – da se nikad više u nju ne vrate. Halid ne može mirno gledati svoje zemljake kako se pate. Ne može ni Haris Džinović. Stižu u Beč i čine ono što mogu: pomažu.
“Dragi moj narode, gdje ste mi to došli…”
Ratni vihor u Bosni i Hercegovini nikoga nije štedio. Mnogi Bosanci i Hercegovci su utočište pronašli upravo u Austriji, a jedna od 100.000 porodica, koliko se procjenjuje da je izbjeglo iz naše domovine, bili su upravo i Pekmezovići, porijeklom iz Kozluka, iz općine Zvornik.
U Austriju je Bermina stigla sa svojim dvjema kćerkama, dok je njen suprug ostao u Kozluku. Taj put nije bio lagan – ni fizički ni emotivno… Kako kaže za FACE, otišla je jedna rajska ptica…
„Te ratne 1992. godine, gospodin Halid Bešlić je zajedno s Harisom Džinovićem došao u Beč da pomogne izbjeglicama. Tog dana dovezli su punu prikolicu kafe i hrane, koju su podijelili svima nama. Mi smo tada bile u sportskoj sali u 22. bečkom bezirku, nas oko petsto – uglavnom žene s djecom. Halid se rasplakao i rekao: ‘Dragi moj narode, gdje ste mi to došli…’“, prisjeća se Bermina Pekmezović.
“Taj se prizor ne zaboravlja”, zaključuje Pekmezović.
Halid Bešlić preminuo je jučer u Sarajevu nakon kraće i teške bolesti. Njegovom smrću potresen je cijeli region, ne samo njegova rodna Bosna i Hercegovina. Reakcije povodom njegove smrti stalno pristižu… Danas je jedno sigurno: Halid nikada nije htio biti zvijezda. Halid je oduvijek drugim ljudima htio sijati kao zvijezda, kao svjetlo… i u tome je uspio.