HBO Max nas je zadivio novom srpskom serijom “Deca zla”, koja je zauzela centralno mjesto među ljubiteljima domaće produkcije. Međutim, pitanje ostaje: da li je ova serija stvarno toliko bolja od ostalih?
Duboko ukorijenjeni u tajnovitost i simboliku datuma, poput 25. novembra, ‘Deca zla’ autorstva Miodraga Majića donose čitaocima i gledaocima nezapamćenu misteriju i osvetu koja se proteže kroz vjekove, kroz stranice knjige i ekrane serije.
Svaki detalj, poput vremena probuđene starice, izgleda kao temeljno postavljen simbol unutar romana, pa i serije koja je iz njega iznikla. I baš kao što je starica 25. novembra simbol nekog dubljeg značaja, tako i sama serija, sa svojim tajnama, intragantnim obrtima i prošlošću koja se prelama kroz svaki kadar, postavlja istinsko pitanje: koliko je prošlost duboko usađena u sadašnjost?
Serija ‘Deca zla’, oživljavajući Majićevu literaturu, uspjeva da ne samo prikaže likove i događaje iz romana, već i da inkorporira duboke emocije, moralne dileme i teme univerzalne ljudske prirode. Kroz ovaj datum, 25. novembar, i simboliku koja ga prati, Majićeva priča dobija dodatnu težinu, pozivajući gledaoce da zagaze u tajanstveni svijet osvete, tragedije i otkrovenja.
Ovaj datum, uparen sa analizom ‘Deca zla’, čini se gotovo kao pozivnica da se zagrebe ispod površine, istraži dubine karaktera i pronicne priče koja će gledaoce ostaviti zapanjenim, intrigiranim i duboko pogođenim.”
Piše: Azra Mustedanagić Ličina
Upozorenje: slijede spojleri.
Radnja počinje užasnim ubistvom političara Radovana Kovača, a serija nas vodi kroz klupko laži, političkih intriga i mračnih tajni. Glumačka postava, predvođena izuzetnim Radovanom Vujovićem kao advokatom Nikolom Bobićem, donosi živost i autentičnost likovima. Izdvajaju se i ostali glumci poput Nikole Koje, Ljubomira Bandovića i Zorana Cvijanovića, pružajući snažne sporedne uloge.
Ono što zaista plijeni pažnjom jeste nepredvidljivost radnje. Iako je početak sugestivno ukazivao na politički motiv ubistva, preokreti su nas odveli u potpuno neočekivanom smijeru. Ovdje, pohvale treba usmjeriti i na autora romana, koji je dao osnovu za seriju, mada su neke adaptacije donijele značajne razlike u priči.
Muzički pečat prati dešavanja na ekranu, a bosanska sevdalinka “A što ćemo ljubav kriti” postaje ključna tačka povezivanja u različitim scenama masakriranja. Ova muzička kulisa dodaje dubinu i jezivu notu cjelokupnom iskustvu gledanja.
No, srž priče leži u mračnoj prošlosti glavne Bosanke Hajrije Ziklić majke dvojice koja stoje iza ubistava koju su 1992. silovala trojica srpskih vojnika u ratu u Bosni i Hercegovini i čije traume iz rata pokreću lancane reakcije osvete. Ova tema ratnih trauma i generacijskog nasljeđa zla dodatno obogaćuje narativ, ali je izvedba finalne scene, fokusirane na romansu umjesto na Hajrijinu priču, bila diskutabilna.
U serijama, enterijeri često igraju ulogu koja može osnažiti karaktere i dodati dubinu priči. Kroz dizajn enterijera može se naglasiti osobnost likova, njihov stil života i čak unutrašnje konflikte. Međutim, u “Deci zla” primjetan je nedostatak personalizacije i karakterizacije kroz enterijere.
Odsustvo personalizacije može ukazivati na propuštenu priliku da se publici bliže prikažu karakteri. Kada prostori u kojima likovi žive ili se kreću ne odražavaju njihovu osobnost ili emocionalnu vezu s okolinom, gubi se prilika za dodatnom emotivnom povezanošću između gledalaca i likova.
Umjesto da enterijeri služe kao prozor u unutrašnji svijet likova, u ovom slučaju djeluju neutralno ili čak sterilno. To može rezultirati distanciranjem publike od likova, jer prostor ne pruža dodatni uvid u njihovu psihu, historiju ili emotivnu vezu.
Ovakav pristup može biti neskladan s idejom karakterizacije likova i dubljeg razumjevanja njihovih postupaka. Personalizacija enterijera može biti ključni element za izgradnju empatije prema likovima, stvarajući vezu između njih i publike.
U krajnjem, nedostatak personalizacije enterijera u “Deci zla” može se smatrati propustom u iskorišćavanju prostora kako bi se dodatno razvila karakterizacija likova i dodala dubina priči. Ovakav pristup može neutralisati ili udaljiti likove od gledalaca umjesto da ih približi, propuštajući priliku za dodatnom emotivnom povezanošću i dubljim razumevanjem njihovih motiva i emocija.
Naziv “Deca zla” pronalazi svoj smisao u djeci koja su odrasla u okrutnom okruženju rata. Ova slojevita drama s ocjenom 8.3/10 na IMDb-u zaista intrigira i osvaja svojom kompleksnošću.
Dok se serija može pohvaliti mračnom atmosferom i iznenađujućim obrtima, nekim detaljima nedostaje emotivne povezanosti sa ključnim likovima. Ipak, “Deca zla” ostaje impresivno djelo srpske produkcije koje neće ostaviti ravnodušnim ljubitelje kompleksnih trilera.