Nedavno je obelodanjen naslov narednog filma o Džejmsu Bondu. U „Nema vremena za umiranje”, Danijel Krejg će se peti put vratiti kao 007, ali gotovo ništa ne ukazuje na to da će sve biti isto kao prije.
Neće mu na pameti biti samo spašavanje svijeta u 25. zvaničnom filmu u serijalu – njegova misija je i da se sustigne sa 21. vjekom. Govoreći o filmu na početku njegovog snimanja u aprilu, Krejg je obećao da će film odražavati promjene do kojih je došlo u svijetu, priznajući da je Bond „faličan” lik sa problemima… „koje vrijedi istražiti i uhvatiti se u koštac sa njima.”
„Bond se oduvjek prilagođavao vremenima… Ne bismo bili filmski stvaraoci ili kreativni ljudi da ne pratimo i ono što se dešava u spoljnom svijetu.”
Kako će, dakle, uglađeni tajni agent morati da se promjeni i može li to da se učini tako da se usput ne izgubi suština Džejmsa Bonda?
‘Seksistički, ženomrzački dinosaurus’
Jedna od najvećih promjena od posljednje Bondove avanture – Spektra iz 2015. godine – bila je kako se rodna dinamika prevrednovala posle uspona pokreta #MeToo.
To u najmanju ruku predstavlja problem za Bonda, koga tradicionalno podjednako definiše njegova moć nad ženama baš kao i sposobnosti da spase svijet. Opisi „Bondovih devojaka” u skladu su s tim, kao i njegov flertovski odnos sa gospođicom Manipeni.
Ova dinamika moći polagano se mijenjala kako je franšiza postajala samosvjesnija. Poslije grube igre sa ženama Šona Konerija i mizoginističkih pošalica Rodžera Mura stigla je M u tumačenju Džudi Denč, koja je Bonda Pirsa Brosnana nazvala „seksističkim, ženomrzačkim dinosaurusom” u filmu Zlatno oko, kojim je nanovo lansiran serijal poslije okončanja Hladnog rata.
A opet „ponižavajući” temelji franšize nikad još istinski nisu bili dovedeni u pitanje, tvrdi novinarka za kulturu Fiona Sterdžis.
„To su odrasle žene i koleginice glumice čije je status sveden na tek prateći prilog serviran uz robusnije i zanimljivije glavno jelo”, kaže ona za BBC.
Stavovi na drugim mjestima u društvu se mijenjaju – u mnogim oblastima makar – i producentkinja Barbara Brokoli je izjavila kako će novi film „odražavati” ogroman uticaj koji je izvršio pokret #MeToo.
Ime je Voler-Bridž
Regrutovanje autorke serije Fleabag Fibi Voler-Bridž u spisateljski tim potvrđuje ovu misiju.
Kao tek druga scenaristkinja u historiji čitave franšize, ona planira da učini da Bondove žene „djeluju kao stvarni ljudi”. Za Sterdžis, to znači dozvoliti da žene iz Krejgove ere postanu nešto više od obaveznih „dvodimenzionalnih izazova” Bondovom mačizmu.
To objašnjava najave da će u novom filmu glumica Lašana Linč preuzeti Bondovu šifu 007 – makar dok se on ne vrati iz navodne penzije. Sandej Mejl kaže da Krejgov lik i dalje pokušava da je zavede – ali da ona „prevrne očima na to i ne zanima je da uskoči u njegov krevet – u redu, bar ne u početku.”
Koliko se toga stvarno promjenilo ostaje tek da se vidi. Doktor Ijan Kinejn, urednik Međunarodnog časopisa za studije Džejmsa Bonda, kaže da je frustrirajuće gledati kako glavna glumica za glavnom glumicom uporno izjavljuje kako je njen lik „na istoj nozi sa Bondom ili nov tip žene”, kad u stvarnosti „to nikad nije bilo tako”.
Doktor Kinejn ukazuje na smrt Vesper Lind u tumačenju Eve Grin u Kazino Rojalu koja je predstavljena kao Bondov ravnopravni rival u Krejgovom debitantskom pojavljivanju. „Vesper, kao i Bondova supruga kratkog vijeka Trejsi iz U tajnoj službi njenog veličanstva, prosto ne smije da poživi”, kaže on za BBC. „Smrt ovdje nije narativno osnaživanje. To je ili kazna ili prosto zgodno riješenje, da bi se Bond oslobodio za sljedeće seksualno osvajanje.”
Neki smatraju da je navodno progresivna Manipeni jednako nespretno predstavljena. Ponovo uvedena u priču kao terenski agent u tumačenju Naomi Haris u Skajfolu iz 2012. godine, dodeljene su joj kancelarijske dužnosti kad slučajno hicem skine Bonda sa voza u pokretu u uvodnoj sekvenci. U finalnoj sceni, ona se izvinjava Bondu riječima: „Kao što si rekao, ne leži baš svakom rad na terenu.”
Likovi poput Lind i Manipeni su „očigledno napisani tako da ućutkaju kritičare koji optužuju filmove o Bondu za mizoginiju”, kaže Sterdžis. „Ali publika nije toliko glupa. Iako ne postoji razlog zašto biste morali da saosjećate sa likovima u trilerima, oni moraju da budu uvjerljivi a do sada su se scenaristi baš mučili s tim.”
Bond dobija ljudsko lice
Debata oko toga koliko sam Bond treba da se razvije podjelila je učesnike u dva tabora. Sama Voler-Bridž rekla je za Dedlajn: „Najvažnija stvar je da se film ophodi prema ženama kako treba. Bond ne mora. On mora da ostane vijeran svom liku.”
Novinarka Katarina Brej se ne slaže s tim, imajući u vidu dugogodišnji uticaj Bondove ličnosti na čitavu franšizu.
„Bond je priča o usamljenom tajnom agentu”, kaže ona. „Naravno, dakle, da će centralni lik da bude najvažniji lik u filmovima – to je, na kraju krajeva, njegova franšiza.”
Ali Brej kaže da je moguće da franšiza „izbegne da bude aktivno mizoginistička, na nivou da uspije da ne uvrsti seksističke dijaloge ili vizuelne motive koji objektifikuju ljude.”
Činjenica da se svaki drugi lik vrti oko Bonda „otežava istinsku promjenu koja neće u potpunosti izmjeniti Bondovu suštinsku prirodu”, kaže ona.
A ako pogledate malo bolje, vidjećete da je superšpijun već počeo da odbacuje vlastite stereotipe.
Kao kad je poslije smrti Vesper Lind prišao vraški blizu tome da pokaže pravu emociju. Kinejn naziva to „ubjedljivo najvećim glumačkim dostignućem u izvedbi bilo kog glumca u toj ulozi”, zato što je srušilo decenije i decenije represije i vrdanja, i pretvorilo Bonda u nekoga ko je „čovjek i katastrofalno nesavršen”.
Ili u Skajfolu kad Bond, neposredno nakon što je istraživao korjene vlastitog djetinjstva kao siročeta, ne uspije da spriječi ubistvo majčinske figure M.
Takva emotivna ranjivost odražava širu raspravu oko „vrijednosti muškosti i šta znači biti muškarac u 21. vijeku”, kaže Džon Merser, profesor roda i seksualnosti u Birmingemskoj školi za medije.
Bondova ličnost je postala zaokruženija, spremno prepoznajući i odbacujući aspekte toksične muškosti i dozvolivši mu da bude na ravnoj nozi sa akcionim savremenicima kao što su Džejson Born i Ketnis Everdin iz Igara gladi, smatra on.
Posljednjih godina, Krejgov Bond je počeo da se buni i protiv državne špijunske mašine i dovodi u pitanje nekada neprikosnovenu lojalnost. On je prvi put lik koji teži ličnoj slobodi i preispituje vlastito postojanje.
Egzistencijalna kriza koja raste u Bondu u posljednjim filmovima odražava dublja pitanja o njegovom mjestu u modernom svijetu.
„Bond je dugo bio britansko nacionalno blago ali to ne znači da on nije problematičan”, kaže doktor Kinejn. „Mi očajnički moramo da prevrednujemo naše ikone iz popularne kulture i istražimo šta one predstavljaju u političkom smislu.”
Bond se smatrao muškim idealom, uprkos njegovom „mizoginističkom, alkoholičarskom, kolonijalnom ponašanju”, dodaje on.
„Obožavaoci filmova vjerovatno to neće prihvatiti, ali upravo iz tog razloga mi moramo i dalje da vodimo ove razgovore.”