Legendarni pjevač grupe “Indexi” i omiljeni Sarajlija, kako su ga mnogi oslovljavali, ostavio je dubok trag na muzičkog sceni širom regiona. Neponovljivi umjetnik iznosio je sada već kultne hitove na poseban način sa emocijom koja je ostavljala bez daha. Bio je i šmeker i mangup sa harizmom koja je sve bacala u drugi plan.
Sa “Indexima” je nastupao od 1964. godine, pa do svoje smrti 2001. godine i sve što je radio, teško je razdvojiti od ove grupe. Njegov autentični glas se daleko čuo, te je 1995. predstavljao BiH i na na Euroviziji u Dublinu sa pjesmom „Dvadeset prvi vijek“, osvojivši devetnaesto mjesto.
Samo neke od antologijskih pjesama su: „Ti si mi bila naj, naj“, „Bacila je sve niz rijeku“, „Žute dunje“ , „Sanjam“, „Plima“, „Jutro će promijeniti sve“, “Blada”, “Izvor”…
Objavio je i dva solo albuma: „Svaka je ljubav ista (osim one prave)“ i „S tobom dijelim sve“.
Put ka vječnim zvijezdama
Davorin Popović rođen je u Sarajevu 23. septembra 1946. godine. Roditelji su mu se zvali Stjepan i Tereza Popović. U djetinjstvu je dobio nadimak Pimpek zbog jedne male izrasline pored lijevog uha. Osnovnu i srednju školu završio je u Sarajevu gdje je i studirao na Fakultetu političkih nauka. Od rane mladosti bavio se rukometom i košarkom.
Zanimljivo je da je Popović na početku svoje muzičke karijere trenirao košarku. Košarkaški treneri su govorili da je jedan od najtalentovanijih bekova u Sarajevu. Bio je kapiten “Mlade Bosne” (kasnije “Željezničar”). Odigrao je više od petsto utakmica, a sportom se aktivno prestao baviti 1968. godine. Zbog brojnih obaveza vezanih za muziku odustao je od svoje sportske karijere. I ispostavilo se da je donio najbolju odluku.
Bliski prijatelji ga pamte po tome što je svoje priče počinjao rečenicom „Slušaj, da ti Pjevač nešto kaže…“
Kakav je bio jedna od pionira jugoslovenske rock-muzike najblje opisuje upravo košarkaški trener Bogdan Boša Tanjević. Naime, spojila ih je ljubav prema istom sportu, a onda se nisu godinama razdvajali.
“Davorin je bio primjer dobrote. Bio je sav sastavljen od dobrote. Od dvanaeste do osamnaeste godine, praktično smo svakog dana bili zajedno. Jedini me zvao ‘Bogdane’, a inače me svi zovu Boša. Ja sam njega zvao Davor ili Pimpek… tad još nije bio Dačo. U zrelijim godinama je postao Dačo”, prisjetio se Boša u intervjuu za “Azru” prije nekoliko godina.
Koliko je Davorin imao veliko srce, ističe njegov iskreni prijatelj, oslikava i jedna scena iz bolnice.
“Mislim da Davor nikome ništa nije odbio, ništa za sebe nije uzeo, ništa. On se razdo drugima u svemu: srcem, dušom i ostalim. To je bosanski izraz. Nigdje ga drugdje nećete čuti. Zadnji put sam ga vidio u bolnici, na dan kad su mu uradili biopsiju glave. Čak smo se i tada šalili, govoreći: ‘Koliku smo ti burgiju uvalili u glavu…’ Nadali smo se dobrim nalazima, a on i u tom momentu, u takvom stanju, zove nekoga na telefon, u nekoj opštini, ne znam kojoj, i govori: ‘Slušaj šta ti Pjevač kaže…’. On, dakle, iz bolnice traži da se nekom njegovom prijatelju, povratniku vrati stan. Duša moja. Njegov sin Dario je isti on. Ista ljepota, isti izraz lica, malo je viši od njega… Završio je škole; njemu je i dalje Hajro Bašić vozač, kao što je bio Pimpeku. Nije on bio plaćeni vozač, već ga je obožavao. Hajru sam preko Pimpeka zavolio strašno i onda njega zovem i pitam kako je Dario. I danas, dakle, postoji briga, ta prijateljska, zbog enormne ljubavi koju smo svi imali za Dadana.”
Brak sa Sanjom
Na ludi kamen stao je sa pravnicom Sanjom Popović 11. januara 1991. godine, a sa njom se ostvario i u ulozi oca, dobivši sina Darija. Za vrijeme rata u Bosni i Hercegovini ostao je u Sarajevu, dok je supruga sa sinom živjela u Belgiji. Zbog specifičnog glasa i nevjerovatne harizme voljele su ga mnoge generacije sa prostora bivše Jugoslavije.
Preminuo je 18. juna 2001. godine u Sarajevu od raka pankreasa. Sahranjen je 20. juna 2001. godine na sarajevskom groblju Bare u Aleji velikana.
Popović je bio jedna od najcjenjenijih i najomiljenijih ličnosti u Sarajevu. Mnogi su ga zvali Pjevač, a kada su novinari Pecu Popovića pitali zašto Davorina oslovljava sa „Predsjedniče, odgovorio je: „Zato što je Davorin Popović umio da sa mangupima bude mangup, sa gospodom gospodin… sa svima je imao mjeru. I bio to, iznad svega. Istovremeno, oličavao je ono što je cijela naša generacija mislila da je važno: o tome kaka život ćemo imati ne odlučuje novac, odlučuje dobrota, čestitost, ljudskost… Davorin je to znao. Koga je on priznao, taj je u Sarajevu mogao nešto i da postane. Zato je bio Predsjednik. Sve najbolje što sam podrazumijevao da je Sarajevo i što je voljela cijela Jugoslavija, to je bio Davorin Popović.”
Hit “Bacila je sve ni rijeku” krije dvije nesretne ljubavne priče
Jedna od najuspješnijih pjesama sarajevske grupe “Indexi” nastala je na osnovu istinitih događaja.
U njoj se, kako je svojevremeno ispričao Kemal Monteno, kriju dve ljubavne priče. Jedna je njegova, druga Davorinova.
Kompoziciju je napisao basista legendarne jugoslovenske grupe Fadil Redžić, tokom turneje po Sovjetskom Savezu. Kako je jednom prilikom ispričao, uhvatila ga je tuga jer je bio daleko od supruge, pa je zasvirao na gitari i tako je nastala muzika za vanvremenski hit koji i sadašnje generacije rado slušaju.
“Onda sam dao Kemi i on se zaljubio i to je sročio, a meni se to nije svidjelo u prvi mah, taj tekst, usred bašte… ali poslije mi je odgovarala, izuzetan tekst”, rekao je.
Monteno je ispričao kako je svoju zaljubljenost u jednu djevojku iz Čapljine pretočio u stihove.
“Šta ću… zaljubio se. Pođem ja u Čapljinu nju da potražim, odem onim ćirom do tamo. Lutam, gledam hoću li je negdje sresti, ništa ne znam, ni gdje živi, ma ništa… I idem tako po onoj Čapljini, ljeto, osamdeset stepeni i odjednom, na nekom ćošku, stoji ona, bosa, a oko nje, cvijeće. Prodaje cvijeće. I meni tako ta slika ostane. Otud ti je ‘stajala je usred bašte ko najljepši cvijet'”, otkrio je jednom prilikom Kemal.
Ova numera nosi posebnu emociju i jednu zanimljivu priču koja je nastajala godinama, tako što je svaki umjetnik dao svoj doprinos i dio sebe, dok je tekst nastajao kao mozaik. Jedan dio pjesme svjedoči o velikoj ljubavi Davorina Popovića, koja se okončala tragično.
Pjevač se zabavljao s jednom djevojkom iz Sarajeva. Bio je ludo zaljubljen u nju; veza je bila ozbiljna, ali ona nije još uvijek bila spremna na brak. Međutim, ostala je u drugom stanju, a nisu planirali dijete, kako su pisali hrvatski mediji u to vrijeme. Odlučili su da se vjenčaju. Ipak, pred samo svadbu, djevojka je abortirala i zauvijek napustila Davorina. To opisuju stihovi: “(…) nosila je našu ljubav, našu sreću, prvi cvijet, bacila je sve niz rijeku i pošla u drugi svijet.”
Kako se pisalo, godinama kasnije na koncertu u Švedskoj Popoviću se učinilo da je vidi u publici i odmah je sišao sa bine, kako bi se uvjerio da je tu, ali je nije našao.
Od 2002. godine u Bosni i Hercegovini ustanovljena je muzička nagrada „Davorin“.