Iako nije jedina zemlja u kojoj Google karte ne rade u potpunosti, Južna Koreja se ističe u oštroj suprotnosti s drugim zemljama poput Kine, Rusije ili Kube, koje dugo imaju napete odnose sa Sjedinjenim Državama. Nasuprot tome, Južna Koreja je dugogodišnji saveznik SAD-a s američkim trupama stacioniranima u zemlji, kao i jedno od najrazvijenijih ekonomija Azije.
Po svim ostalim mjerilima, Južna Koreja je tehnološki napredno turističko utočište. Većina inostranih platformi nema takvih problema s radom, uključujući i druge Googleove proizvode poput Gmaila i YouTubea.
U centru ovog problema leži skup kartografskih podataka u vlasništvu južnokorejske vlade – za koje Google tvrdi da su im potrebni za izradu sveobuhvatne karte zemlje, s uputama za navigaciju. Gotovo 20 godina Google je tražio od Južne Koreje da izveze te podatke, a vlasti su to više puta odbijale, pozivajući se na zabrinutost za nacionalnu sigurnost.
No stručnjaci kažu da je problem složeniji od toga.
Kažu da je ova višedecenijska borba započela zbog geopolitičkih napetosti, a od tada se proširila na veća pitanja “digitalnog suvereniteta” i tržišne dominacije. Drugim riječima: ko kontrolira podatke neke zemlje? Ko od toga ima koristi i po koju cijenu? Što se događa s lokalnim kompanijama kada na scenu stupi multinacionalni tehnološki div?
To su pitanja o kojima sada raspravljaju južnokorejske vlasti, za koje se očekuje da će početkom oktobra odobriti ili odbiti najnoviji Googleov zahtjev za izvoz.
Kad tajvanski putnik Eric Weng ode u Južnu Koreju, pomiri se s time da se mora prebacivati između tri različite aplikacije za karte kako bi se snalazio.
To je zato što Google karte, sveprisutne u većem dijelu svijeta, ne rade u potpunosti u Južnoj Koreji. Stoga svake godine milijuni posjetitelja poput Weng moraju preuzeti alternativne korejske aplikacije poput Kakao Map i Naver Map, kojima nedostaju detaljne funkcije koje očekuju od Googlea.
“Zamorno je jer morate preuzeti tri aplikacije, a zatim žonglirati s tri kako biste pronašli put do mjesta gdje želite stići”, rekao je Weng.
Za turiste poput Weng-a, odluka donosi nadu da će Google Maps napokon stići u Južnu Koreju – što bi “život učinilo mnogo lakšim”, rekao je.
Kako je nastao problem
Sukob između Južne Koreje i Googlea započeo je 2008. godine kada je Google Maps označio neke korejske lokacije njihovim japanskim imenima, prema Soyun Ahn, docentici komunikacija na Boston Collegeu koja je specijalizirana za globalno upravljanje platformama.
Sporna imena vrlo su osjetljiva tema u Južnoj Koreji, koju je Japan kolonizirao više od tri decenije početkom 1900-ih. Iako su dvije nacije od tada normalizirale odnose, napetosti često izbijaju, posebno oko neriješenih historijskih sporova.
Južnokorejske vlasti su više puta tražile od Googlea da promijeni nazive lokacija – ali Google se opirao i upleo se u nekoliko drugih kontroverzi oko označavanja lokacija na kartama u sljedećim godinama, napisala je Ahn u radu o toj temi.
“Dva entiteta su u borbi za moć već dvije decenije”, rekla je za CNN. “Imali su težak odnos od samog početka”.
Do početka 2010-ih, Južna Koreja je izradila satelitsku kartu u mjerilu 1:25 000 – što znači da svaka jedinica na karti odgovara 25 000 jedinica na terenu (na primjer, jedan inč na karti mogao bi predstavljati 25 000 inča na cesti). Karta je bila besplatno dostupna na internetu, uključujući i korisnicima u inostranstvu.
Ova karta u mjerilu 1:25 000 je ono što Google Maps trenutno koristi za prikaz Južne Koreje. Zato kada pogledate zemlju u aplikaciji, ona prikazuje mnogo osnovnih geografskih podataka, uključujući lokacije gradova, ceste i ulice, čak i mnoge atrakcije i željezničke linije.
Ali ono što ne prikazuje su detaljne upute za hodanje ili vožnju. Kada pokušate isplanirati rutu, Google karte će jednostavno prikazati poruku koja glasi: “Čini se da ne mogu pronaći put tamo”.
Razlog, tvrdi Google, je taj što zahtijeva detaljniju kartu Južne Koreje u mjerilu 1:5000 – gdje svaka jedinica na karti predstavlja 5000 jedinica na terenu.
Ubrzo nakon što je ova napredna karta objavljena 2016. godine, Google je podnio službeni zahtjev za pristup podacima – koji se, prema južnokorejskom zakonu, ne mogu izvesti na inostrane poslužitelje bez odobrenja vlade.
Nakon niza saslušanja i sastanaka iza zatvorenih vrata koji su ponekad postajali žustri, Južna Koreja je odlučno odbila zahtjev, navodeći činjenicu da je Google odbio ukloniti osjetljive vojne podatke sa svojih postojećih satelitskih karata.
U objavi na blogu objavljenoj početkom augusta, Google je rekao da satelitske snimke korištene u njihovim kartama snimaju druge tvrtke, a zatim ih prodaju na otvorenim tržištima – pa čak i ako Google karte zamagle osjetljive lokacije u Južnoj Koreji, one bi i dalje bile vidljive na originalnim satelitskim snimkama, koje svatko može kupiti.
2Ipak, kako bi se riješila zabrinutost korejske vlade, Google će poduzeti dodatne sigurnosne mjere, uključujući zamagljivanje osjetljivih objekata na Google kartama i Google Earthu”, navodi se u objavi na blogu.
No i dalje traju neslaganja oko toga treba li Googleu dati detaljnije podatke o kartama – i, tvrde neki stručnjaci, trebaju li mu uopće.
Strah od konkurencije ili nešto drugo?
Naizgled, glavni problem je nacionalna sigurnost; južnokorejski zakonodavci tvrde da bi izvoz njihove karte u mjerilu 1:5000 mogao otkriti vojne baze i vladine objekte.
No neki stručnjaci su skeptični prema tim rizicima.
“Zabrinutost za nacionalnu sigurnost vjerovatno je prenaglašena jer su karte široko dostupne”, rekao je Scott McQuire, profesor medija i komunikacija na Univerzitetu u Melbourneu, koji istražuje korištenje medijskih tehnologija u gradovima.
Google je iznio isti argument, napisavši u svojoj objavi na blogu da je karta u mjerilu 1:5000 “već prošla rigoroznu sigurnosnu provjeru vlade, pri čemu su osjetljive informacije uklonjene”. Istaknuo je da se domaće korejske aplikacije za mapiranje poput Kakaoa i Navera “također temelje na tim podacima”.
CNN se obratio južnokorejskom Nacionalnom geografskom informacijskom institutu, koji proizvodi i distribuira dotične karte.
Stručnjaci kažu da bi i drugi, širi problemi mogli igrati ulogu.
Veliki strah je da bi dominacija Google Mapsa mogla istisnuti konkurente poput Navera i Kakaoa, ako bi joj se dopustio ulazak u zemlju.
Problemi s podacima
Većina od 51 miliona stanovnika Južne Koreje koristi pametne telefone i ima veliki digitalni otisak, što bi Googleu moglo omogućiti korištenje podataka s karata u druge unosne svrhe, kažu stručnjaci.
Na primjer, Google bi potencijalno mogao zamijeniti lokalne pružatelje usluga na platformama koje se oslanjaju na online karte – poput Airbnb-a i Ubera, koji rade u Južnoj Koreji, ali koriste korejske alate za mapiranje. Broj aplikacija koje se oslanjaju na korejske alate za mapiranje – poput platforme za dijeljenje prijevoza Kakao T – mogao bi se smanjiti s Googleom na sceni.
To bi moglo otvoriti vrata ogromnoj količini informacija o ponašanju korisnika, poput toga kako se ljudi kreću ili komuniciraju s online uslugama.
“Mislim da bi postojala ta razina zabrinutosti – da nije samo riječ o dostupnosti karte kao karte, već da karta postaje osnova za mnoge druge usluge”, rekao je McQuire.