Na istočnom rubu historijskog Kaira, sjeverno i južno od Citadele te u podnožju brda Mokattam, prostiru se historijske islamske nekropole koje se zajednički često nazivaju Gradom mrtvih.
Na arapskom se za historijska kairska groblja tradicionalno koristi naziv Al-Qarafa. Grad mrtvih čini niz velikih groblja i nekropola koje su se razvijale više od hiljadu godina. U njima se nalaze grobovi običnih stanovnika, ali i monumentalni mauzoleji vladara, članova njihovih porodica, vjerskih učenjaka i drugih istaknutih ličnosti.
Bez obzira na svoj naziv, Grad mrtvih nikada nije bio isključivo prostor za preminule. Tokom njegove duge historije među grobnicama i uz njih živjeli su čuvari grobova, vjerski učenjaci, sufije, radnici i njihove porodice. Nekropole su istovremeno bile mjesta sahranjivanja, hodočašća, vjerskog života, rada i stanovanja.
Korijeni kairskih nekropola sežu u sedmi vijek, kada su Arapi osvojili Egipat i osnovali Fustat, prvu islamsku prijestolnicu zemlje i jedan od gradova iz kojih će se kasnije razviti Kairo. Uz grad su nastajala muslimanska groblja koja su se tokom vijekova postepeno širila.
Historijski izvori pokazuju da su ljudi u Gradu mrtvih živjeli još u srednjem vijeku, a prema jednom historijskom svjedočanstvu, početkom 16. vijeka u Qarafi je živjelo oko 2.000 porodica.
Uz mauzoleje su građeni vjerski i obrazovni objekti
Srednjovjekovni historičari opisivali su Qarafu kao sastavni dio života grada, a ne kao izolovano područje. Uz mauzoleje su građene džamije, medrese, sufijske ustanove, škole i drugi prostori namijenjeni učenjacima, vjerskim službenicima, čuvarima i posjetiocima.
Zbog toga su pojedini dijelovi nekropole vremenom dobili obilježja pravih gradskih četvrti.
Jedan od najpoznatijih spomenika Grada mrtvih jeste pogrebni kompleks sultana Qaitbaya, izgrađen u 15. vijeku. U njemu su se nalazili mauzolej, vjerska škola i druge građevine, a posebno se ističu bogato ukrašena kamena kupola i minaret.
U blizini je i nekadašnja sultanova prijemna dvorana, koja se danas koristi za izložbe, radionice, koncerte i druga kulturna dešavanja.
Stanovnici žive u grobnicama: Istina ili mit?
Grad mrtvih se u novinama, dokumentarcima i popularnoj kulturi često prikazuje kao ogromno siromašno naselje u kojem stotine hiljada stanovnika Kaira doslovno žive u grobnicama. Međutim, stvarnost je nešto složenija.
Broj stanovnika kairskih nekropola posebno je rastao tokom 19. i 20. vijeka, kada se Kairo naglo širio. Zbog nedostatka pristupačnog stanovanja dio siromašnijih porodica počeo je koristiti grobnice i mauzoleje kao mjesta za život.
Ipak, nije tačno da većina stanovnika Grada mrtvih „živi u grobovima“.
Na području nekropola vremenom su nastale kuće, male prodavnice i zanatske radionice. Djeca se igraju na ulicama, stanovnici sjede ispred kuća, a ponegdje se još izrađuju tradicionalni predmeti od puhanog stakla.
Teško je utvrditi koliko ljudi danas živi na tom području, pa često spominjanu brojku od 500.000 stanovnika treba uzeti kao okvirni podatak.
Grad živih i mrtvih u jednom prostoru
Iako se često zamišlja kao jezivo mjesto u kojem ljudi žive doslovno između grobova, Grad mrtvih je mnogo složeniji prostor. Stoljećima su se ovdje ispreplitali život, smrt, religija, rad i svakodnevica.
Danas se nekropole suočavaju s modernizacijom i širenjem Kaira. Posljednjih godina, zbog izgradnje novih saobraćajnica, uklonjen je dio grobnica i pogrebnih građevina, što je izazvalo zabrinutost stručnjaka za kulturnu baštinu.
Rasprava se ne odnosi samo na zaštitu pojedinačnih spomenika, već i na očuvanje historijskog pejzaža koji se na ovom području razvijao stoljećima.