Roditeljsko povjerenje ne gradi se riječima, već djelima. Djeca neće automatski znati da nam mogu vjerovati samo zato što im to kažemo – moramo im to pokazati kroz svakodnevne interakcije.
Otvoren razgovor o emocijama, prihvatanje teških tema i iskrenost o vlastitim izazovima ključni su koraci u tom procesu. Djeci je važno da vide da i odrasli imaju osjećaje, dileme i slabosti i da je u redu o njima govoriti.
Umjesto da samo postavljamo pitanja, dijelimo i mi vlastita iskustva iz dana, kako bismo ih podstakli na otvorenost.
Uvođenje rutine iskrenih razgovora, poput razmjene dobrih i loših trenutaka dana tokom večere, jača porodičnu povezanost. Djecu tako učimo ne samo kako da govore o emocijama, već i kako da ih prepoznaju i upravljaju njima.
Povjerenje se gradi u malim, svakodnevnim situacijama. Kad ih slušamo, razumijemo i pokazujemo ranjivost, stvaramo siguran prostor u kojem se djeca osjećaju prihvaćeno – i to je osnova za duboku, trajnu povezanost.