Postavljanje ličnih granica jedan je od ključnih koraka ka očuvanju mentalnog zdravlja, ali za mnoge ljude predstavlja veliki izazov. Često se granice doživljavaju kao sebičnost, iako je njihova prava svrha zaštita vlastitog vremena, energije i emocionalnog balansa.
Osjećaj krivnje najčešće se javlja kod osoba koje su navikle da stalno ugađaju drugima, preuzimaju previše obaveza ili izbjegavaju konflikte. Međutim, granice nisu odbacivanje drugih, već jasan signal šta nam prija, a šta ne.
Psiholozi ističu da je važno naučiti razlikovati odgovornost za vlastite postupke od preuzimanja odgovornosti za tuđe emocije. Rečenice poput „Ne mogu sada“, „Potrebno mi je vrijeme za sebe“ ili „Ovo mi ne odgovara“ sasvim su legitimne i ne zahtijevaju dodatna opravdanja.
Postavljanje granica je proces koji zahtijeva vježbu i dosljednost. U početku može biti neugodno, ali dugoročno donosi osjećaj olakšanja, veće samopouzdanje i zdravije odnose. Ljudi koji poštuju vaše granice poštovat će i vas, dok će oni koji se bune često pokazati zašto su granice uopće bile potrebne.