Sezona prehlada i gripe često navodi ljude da se okrenu prirodnim lijekovima, a med je jedan od najčešćih izbora.
Ipak, na tržištu se nerijetko pojavljuje med koji je razrijeđen ili pomiješan s jeftinim sirupima, pa potrošači, iako žele kupiti domaći proizvod, često nisu sigurni šta zapravo dobijaju.
Na prvi pogled, zlatna boja, gusta struktura i etiketa s natpisom „domaći med“ mogu djelovati uvjerljivo. Međutim, iza takvog izgleda ponekad se krije proizvod koji ima malo zajedničkog s pravim medom. Postoji nekoliko jednostavnih načina da provjerite da li je med zaista prirodan.
Jedan od njih je test s vodom. U čašu vode stavite kašičicu meda – pravi med će potonuti na dno i polako se širiti, dok će se lažni brzo rastvoriti jer sadrži dodatke poput vode ili sirupa.
Drugi je test s papirom. Kapnite malo meda na list papira. Ako se upije i ostavi mokru mrlju, vjerovatno je razrijeđen. Prirodni med ostaje gust i ne prolazi kroz papir.
Važan pokazatelj je i kristalizacija. Pravi med s vremenom postaje gušći i zrnast. Ako i nakon nekoliko mjeseci ostaje potpuno tečan, velika je vjerovatnoća da nije prirodan.
Miris i okus također otkrivaju mnogo. Prirodni med ima prepoznatljivu aromu biljaka s kojih potiče. Ako nema izražen miris, ima ukus karamela ili alkohola, ili je bezličan, najčešće se radi o lažnom medu.
Obratite pažnju i na teksturu – med koji se pjeni ili ima zagorjeli, karamelasti okus često je pregrijan ili razblažen.