Savremeni studentski život često izgleda kao neprekidna trka za postizanjem savršenstva. Visoki zahtjevi fakulteta, očekivanja porodice i društva, kao i potreba da budemo uspješni na svim poljima — akademskom, društvenom, pa čak i ličnom — stvaraju ogroman pritisak. No, iza te trke često se krije jedan dublji i tiši problem: kriza identiteta.
Šta je kriza identiteta kod studenata?
Kriza identiteta je psihološki proces tokom kojeg pojedinac prolazi kroz fazu dubokog preispitivanja svog ja, svojih vrijednosti, uloga i budućih životnih izbora. U vrijeme studija, kada mladi ljudi prelaze iz adolescencije u odraslu dob, ta kriza je naročito izražena jer se pod pritiskom društvenih i ličnih očekivanja pokušavaju „naći“ i definisati kao pojedinci.
Erik Erikson, poznati psiholog, opisao je ovu fazu kao ključnu za razvoj identiteta, gdje je glavna dilema „Ko sam ja?“ i „Ko želim da budem?“. Neuspjeh u pronalaženju odgovora može dovesti do zbunjenosti, tjeskobe i osjećaja besciljnosti.
Psihološki mehanizmi iza krize identiteta
Kognitivna disonanca
Studenti često doživljavaju sukob između unutrašnjih uvjerenja i očekivanja koja dolaze izvana — roditelja, vršnjaka, društva. Na primjer, možda žele studirati umjetnost, ali se pritiskaju da upišu medicinu jer je to „sigurnija“ opcija. Ta nesklada izaziva kognitivnu disonancu, psihičku nelagodu koja može dovesti do stresa i emocionalne iscrpljenosti.
Pritisak savršenstva i perfekcionizam
Društvene mreže i okruženje guraju studente u stalnu potragu za savršenstvom — biti najbolji student, društveno aktivan, zabavan i „ispoliran“. Ovakav perfekcionizam vodi do anksioznosti i straha od neuspjeha, a često i do izbjegavanja stvarnog suočavanja sa sobom.
Razvoj samosvijesti i introspektivnost
Tokom studija, studenti počinju intenzivnije razmišljati o sebi i svojoj budućnosti. Introspektivnost može biti korisna, ali i izazovna jer otkriva nesigurnosti i kontradikcije koje ranije nisu bile jasno vidljive.
Uticaj društvenih poređenja
Upoređivanje s drugima, posebno kroz društvene mreže, dodatno pogoršava osjećaj nesigurnosti i nezadovoljstva. Mnogi studenti vide idealizirane verzije života svojih vršnjaka, što može dovesti do osjećaja manje vrijednosti i otuđenosti.
Emocionalna volatilnost
Kriza identiteta često prati niz jakih emocija: od tuge, ljutnje i zbunjenosti, do nade i motivacije. Ova emocionalna nestabilnost je normalna i dio procesa sazrijevanja.
Zašto je kriza identiteta posebno izražena kod studenata?
Period studija je prelazna faza između djetinjstva i odraslog doba, poznat kao „rano odraslo doba“, kada se od osobe očekuje da donese važne životne odluke: izbor karijere, životnog partnera, vrijednosti. Taj period obiluje neizvjesnostima, a studenti se često osjećaju kao da stoje na raskršću bez jasnog smjera.
Osim toga, savremeno društvo i tržište rada postavljaju dodatne izazove: neizvjesnost oko budućnosti, nestabilnost poslova i pritisak na stalno usavršavanje i dokazivanje.