Na današnji datum, 1. marta 1810. godine, u poljskom selu Żelazowa Wola rodio se jedan od najvećih klavirskih kompozitora u svjetskoj historiji – Frédéric Chopin.
Zanimljivo je da mu otac nije bio Poljak nego Francuz, Nicolas Chopin, koji se doselio u Poljsku sa šesnaest godina i radio kao učitelj aristokratske djece. Otac se oženio Poljakinjom Justynom Krzyżanowskom.
Njihov sin Frédéric Chopin bio je tako osjećajno dijete da je navodno plakao od emocija kad mu je majka svirala klavir.
Chopin je bio muzičko čudo od djeteta poput malog Mozarta. Već sa sedam godina svirao je klavirske koncerte i komponovao poloneze.
Prvi učitelj bio mu je Adalbert Żywny. Sa jedanaest godina nastupao je pred ruskim carem Aleksandrom I. U dobi od 21 godine, Chopin se preselio u Pariz. Kraće vrijeme boravio u Beču, posjećivao München i Stuttgart, a od septembra 1831. nastanio se u Parizu, koji postaje njegovim stalnim boravištem.
Za pariskih godina kretao se u odabranim aristokratskim i umjetničkim krugovima, upoznao Balzaca i Heinea, prijateljevao s Lisztom, Hillerom, Mendelssohnom, Berliozom, Kalkbrennerom, Delacroixom… Poučavao klavir, povremeno nastupao kao pijanist i postao kompozitorom…
Srce posebno sačuvano
Frédéric Chopin od djetinjstva je bio bolešljiv, a stanje mu se sve više pogoršavalo. Bolovao je navodno od tuberkuloze, ali vjerojatno i od drugih hroničnih bolesti. Njegova žena, George Sand, sve se više morala brinuti za njega i nazivala ga je svojim trećim djetetom.
Svoje već tada narušeno zdravlje Chopin još pogoršava iscrpljujućim komponovanjem. Premda genijalni improvizator, komponovao je teško i mučno, a svaki notni zapis podvrgavao dugomu, minucioznom cizeliranju.
Umro je u Parizu u dobi od svega 39 godina i pokopan je na groblju Père-Lachaise. Prije pokopa izvađeno mu je srce i sačuvano u alkoholu, te preneseno u rodnu Poljsku.
Danas se srce nalazi ugrađeno u stub crkve Svetog Križa u Varšavi. Kad bi se srce izvadilo i analiziralo, možda bi bilo moguće otkriti od kojih je sve bolesti umjetnik bolovao.
Ostatak Chopinovog tijela pokopan je na pariskom groblju Père Lachaise. Chopin je nazvan “pjesnikom klavira”. Cijeli njegov opus pisan je za klavir solo, s iznimkom dvaju koncerata za klavir i orkestar, kao i nekoliko komornih ostvarenja, među kojima se ističu sonata za violončelo i klavir te devetnaest popijevaka na ljubavnu i domoljubnu poeziju poljskog pjesnika.
Chopin je bio lirik i minijaturist naklonjen malim oblicima. Svoju ljubav prema Poljskoj zabilježio je i u 57 mazurki i šesnaest poloneza.
Za klavir je još skladao 21 nokturno, devetnaest valcera, četiri impromptua, četiri balade, fantaziju u F-molu, ciklus od 24 preludija op. 28, tri sonate (C-dur, B-mol i H-mol) te 24 etide, sklopljene u opusima deset i 25. Kao kompozitor, Chopin je bio novator na području harmonije; odlikovao se specifičnošću klavirskog sloga, a njegova jedinstvena umjetnost ima neke prepoznatljive karakteristike: otmjeno suzdržanu osjećajnost i eleganciju izraza, što je čini bliskom klasičnoj pročišćenosti i prozračnosti Mozartove muzike.
Tehnička zahtjevnost njegovih djela obilježila je novo poglavlje u historiji pijanizma, piše Bljesakinfo.