Tokom pripreme kiselog kupusa koji će biti hrskav, mirisan i upotrebljiv do proljeća, bitno je da obratite pažnju na nekoliko sitnica koje će napraviti veliku razliku.
Prije svega, savjetuje se da u rasol ubacite malo šećera ili meda. To neće promijeniti recept, već će upotpuniti kiselinu i stabilizovati ukuse.
Uz to, posuda je prva stvar o kojoj ne smijete razmišljati olako. Najbolje su glinene, drvene ili staklene posude, jer su prirodne i ne reaguju sa kiselinom. Metalne i plastične posude je bitno zaobići, posebno ako su starije.
Prije pripreme korisno je da sve dobro operete toplom vodom, sodom bikarbonom i sirćetom pa ostavite da se potpuno osušte. Što je posuda čistija, to je kupus sigurniji. Kupus postavljate u čistu posudu i prelivate rasolom do vrha. Glavice moraju biti potpuno potopljene.
Također, kupus najbolje podnosi hladnoću, a idealna temperatura je od 0 do pet stepeni. Ako je toplije, kupus se brzo ukiseli i omekša, a ako je hladnije moguće je da se zaledi i kasnije raspada.
Kupus je korisno držati u mraku ili polutami, jer sunce i jaka vještačka svjetlost kvare boju, razlažu vitamine utječu na ukus.
Uz to, rasol mora stalno pokrivati kupus, a ako ga nema dovoljno onda trebate doljevati. Ako se previše izgubi, kupus počne da tamni i postaje žilav.