Međunarodni tim naučnika identificirao je osam osnovnih akustičkih motiva pomoću kojih se može opisati izuzetna raznolikost ptičjeg pjeva širom svijeta.
Istraživači su analizirali više od 116.000 snimaka pjesama 3.160 vrsta iz reda vrapčarki, koji obuhvata većinu poznatih ptica pjevica. Rezultati istraživanja objavljeni su 23. jula u uglednom naučnom časopisu „Science“.
Tim su predvodili istraživači iz Francuske, dok je u istraživanju učestvovao i naučnik s Univerziteta Kalifornije u Berkeleyju. Vodeći autor studije je francuski bioakustičar Quentin Bacquelé.
Koristeći snimke prikupljene u okviru projekata građanske nauke i metode mašinskog učenja, istraživači su analizirali promjene u frekvenciji i ritmu ptičjih pjesama.
Utvrđeno je da se njihov akustički prostor može organizirati oko osam osnovnih motiva: sporih, brzih i ultrabrzih trilova, ravnih, sporo moduliranih i brzo moduliranih zvižduka, harmoničnih nizova i haotičnih tonova.
To ne znači da svaka ptica koristi svih osam motiva niti da je svaka pjesma sastavljena na isti način. Pojedine vrste koriste različite kombinacije motiva, dok u pjesmama drugih dominira samo jedan od njih. Upravo njihovim kombinovanjem nastaje ogromna raznolikost ptičjeg pjeva.
Istraživanje je pokazalo da na oblik pjesme utječu biološke osobine vrste, uključujući građu tijela, društvenu organizaciju i način parenja, ali i fizičke osobine prostora kroz koji se zvuk prenosi.
Ptice koje žive u tropskim kišnim šumama češće koriste jednostavnije motive, poput ravnih zvižduka. Takvi zvukovi lakše se prenose kroz gustu vegetaciju i manje se izobličavaju na većim udaljenostima.
U umjerenim područjima češći su složeniji motivi bogati informacijama, poput ultrabrzih trilova. U tim područjima veća gustoća ptičjih populacija omogućava komunikaciju na kraćim udaljenostima, dok kraće sezone razmnožavanja pojačavaju konkurenciju za partnere.
Naučnici smatraju da ptičji pjev predstavlja evolucijski kompromis. Složenije pjesme mogu prenijeti više informacija, ali se lakše izobličavaju tokom širenja, dok se jednostavniji zvukovi mogu jasnije čuti na većim udaljenostima.
Rezultati pružaju novi okvir za proučavanje ptičjeg pjeva i pokazuju da njegovu raznolikost zajedno oblikuju evolucija, biologija vrste i okruženje u kojem ptice žive.