Koronavirus nije prvi neprijatelj, masovna vakcinacija protiv kojega bi trebalo biti oružje. Stotine miliona ljudi širom svijeta imale su sreću da ostanu živi, jer su pronašli oružje protiv nevidljivih ubica koje su terorizirale svijet.
Evo nekoliko primjera kako su vakcine promijenile život ljudi.
Male boginje
Vakcinacija ptoiv malih boginja je možda najveća priča o uspjehu na ovom području.
Samo u 20. stoljeću, ova vrlo zarazna virusna bolest ubila je više od 300 miliona ljudi. Broj žrtava u ranijim erama ne može se izbrojati.
Oko 30% zaraženih malim boginjama umrlo je, često u mukama, jer im je cijelo tijelo bilo prekriveno gnojnim apscesima. Ostali su bili slijepi ili su ostali doživotno s užasnim tragovima na koži.
Stoljećima su ljudi očajnički tražili lijek protiv malih boginja – i na kraju su stvorili prvo cjepivo.
Ideja da umjetno izazvani blagi oblik bolesti može stvoriti imunitet kod ljudi vjerovatno je potekla iz Kine. Prema izvorima, ljudi su tamo kroz nos udisali prah od sitno zdrobljene kraste oboljelih od malih boginja ili su im u uvo ubacili komade vate namočene gnojem od malih boginja.
U Africi se nit natopljena gnojem provlačila iglom kroz kožu.
U Britaniji u 18. stoljeću vakcinaciju je snažno promovirala poznata aristokrata i intelektualka Lady Mary Montague, koja je i sama u mladosti imala male boginje i upoznala se sa relevantnim praksama u Turskoj, gdje je njen suprug služio kao ambasador.
Metoda se nije razlikovala u pouzdanosti. Kao rezultat, oko jednog od trideset pacijenata razbolilo se od teških malih boginja i umrlo.
U međuvremenu, engleski farmeri već dugo primjećuju da su kravlje boginje zarazne za ljude, ali nisu fatalne. Nakon proučavanja ovog fenomena, liječnik Edward Jenner stvorio je pouzdano i sigurno cjepivo.
14. maja 1796. Jenner se vakcinisala sa svojim osmogodišnjim sinom sa farme Jamesom Phippsom, koji je kasnije doživio duboku starost, a dvije godine kasnije objavio je čuvenu brošuru “Istraga uzroka i posljedica krapica” – o svom trošku, budući da je Kraljevsko znanstveno društvo na Jennerovu metodu reagiralo s nepovjerenjem.
Sumnje su nestale kad su britanska vojska i mornarica po naredbi cijepljene protiv malih boginja i niko nije imao negativne posljedice.
Gotovo stotinu godina kasnije, Louis Pasteur, iz poštovanja prema Jenner, predložio je da se svi pripravci temelje na principu stvaranja umjetnih imunoloških cjepiva: od francuske riječi vache – “krava”.
Male boginje nastavile su bjesnjeti u siromašnim zemljama više od sto pedeset godina. Masovni program cijepljenja SZO, započet 1967. godine, pomogao je da se praktično okonča.
Smatra se da da bi se razvio kolektivni imunitet, 80% populacije mora biti cijepljeno. Bilo je nemoguće cijepiti nekoliko milijardi ljudi.
No, taktika djelimične imunizacije, koja je prvi put testirana na istoku Nigerije, pokazala se prilično efikasnom: brzo identificirati žarišta malih boginja i cijepiti susjedne stanovnike. Male boginje su iskorijenjene u regiji od 12 miliona ljudi sa samo 750.000 cijepljenja.
Trenutno su živi virusi malih boginja na samo dva mjesta na Zemlji: u laboratorijama najvišeg nivoa zaštite u Rusiji i Sjedinjenim Državama.
Poliomijelitis
Ova bolest usmrtila je mnogo manje ljudi od malih boginja, ali je mnogo teža za preživjele.
Njima su bili zaraženi uglavnom u djeca. Virus ulazi u tijelo kroz usta, a zatim ulazi u krvotok i napada živčani sistem, često uzrokujući trajnu paralizu. Većina pogađa noge, ali svaki deseti pacijent umre od gušenja kao rezultat paralize plućnih mišića
Jedina nada za takve pacijente bila je umjetna ventilacija pluća unutar posebnih komora stvorenih 1920-ih, nazvanih “željezna pluća”. U tim metalnim čahurama ljudi su provodili sedmice, ponekad i ostatak svog života.
Budući da poliomijelitis, za razliku od malih boginja, nema vanjskih znakova, njegovu zaraznu prirodu ustanovio je švedski liječnik Ivar Vikman tek 1905. godine.
Do tada su poboljšanja kvaliteta vode za piće u velikim gradovima smanjila i ukupan broj slučajeva poliomijelitisa i procenat ljudi koji su na to imuni. Žarišta su postala vidljivija.
Postojalo je mišljenje, koje se kasnije pokazalo netačnim, da je dječja paraliza problem uglavnom u razvijenim zemljama.
Američki ljekar Jonas Salk je 1952. stvorio cjepivo protiv dječije paralize. Njegov kolega Albert Seibin je 1961. godine smislio poboljšanu verziju koja se može progutati, a ne dati injekcijom. Incidencija u SAD-u i Evropi naglo je opala.
Jedna od najgorih grešaka u historiji vakcinacije povezana je sa vakcinacijom protiv poliomijelitisa. Američka firma Cutter Laboratories 1955. godine pogrešno je pustila više od sto hiljada doza lijeka koji sadrži živi polio virus. Desetoro djece je umrlo, a 160 je bilo doživotno paralizirano.
A 1988. SZO je najavila početak programa za iskorjenjivanje poliomijelitisa širom svijeta. 1994. godine Sjedinjene Države proglašene su slobodnima od bolesti, nadimkom “užas roditelja”, 2000. Kina, Japan i Južna Koreja, 2002. Evropa, 2014. Jugoistočna Azija.
Prema procjenama stručnjaka, zahvaljujući cjepivu protiv dječje paralize u svijetu je preživjelo milion i pol ljudi, a 18 miliona može hodati.
Sada se poliomijelitis osjeća samo u Avganistanu, Pakistanu i Nigeriji, a broj slučajeva se procjenjuje na desetke godišnje.
Ospice
Vakcinacija protiv ospica primjer je uspjeha i neuspjeha.
Izbijanje ebole u Africi, koje je privuklo pažnju čitavog svijeta, usmrtilo je oko 20 hiljada ljudi. Ospice su prošle godine tiho ubile 207,5 hiljada, iako cjepivo za njega postoji od 1963.
Veoma zarazni virus širi se kapljicama pljuvačke prilikom kašljanja i kihanja ili direktnim kontaktom i uzrokuje vrućicu i osip, u težim slučajevima koji ugrožavaju život pacijenta, dijareju, upalu pluća i upalu moždanih ovojnica.
Prije nego što je vakcina izumljena, ospice su u prosjeku odnijele 2,6 miliona života godišnje. Ali to nije bilo u potpunosti moguće prevladati, jer se zbog velike zaraznosti kolektivni imunitet javlja tek kada je 95% ljudi cijepljeno.
U Sjedinjenim Državama i Evropi, učestalost ospica počela je ponovo rasti posljednjih godina zbog stavova protiv vakcina koji se široko šire društvenim mrežama.
Poticaj za njih bio je britanski liječnik Andrew Wakefield, koji je objavio 1998. godine, senzacionalan članak da kombinirano cijepljenje protiv ospica, zaušnjaka i rubeole navodno uzrokuje autizam kod djece. Iako su ti članci kasnije opovrgnuti, a samom Wakefieldu oduzeta medicinska dozvola zbog naučnog kršenja, sjeme koje je posijao je niknulo.
Dok u razvijenim zemljama oboljeli od ospica umiru relativno rijetko, u Africi je situacija gora. U epidemiji ospica u Demokratskoj Republici Kongo prošle godine usmrćeno je više od 7.000 ljudi, uglavnom djece.
Glavni problem u zemljama u razvoju nisu predrasude, već nedostatak vakcine i nedostatak medicinske infrastrukture, posebno na udaljenim lokacijama. SZO je od država članica UN-a zatražila 255 miliona dolara dodatnih sredstava za vakcinaciju protiv ospica.
Malarija
Naučnici vjeruju da su ljudi imali malariju, poznatu i kao močvarna groznica, još od prapovijesti.I danas je otprilike polovini čovječanstva izložen rizik od zaraze malarijom, a godišnje od nje umre 400 hiljada ljudi.Otprilike polovina svih smrtnih slučajeva od malarije dogodi se u Africi.
Bolest je uzrokovana jednoćelijskom parazitskom bakterijom, plazmodijumskom malarijom, koja čovjeku ulazi u krvotok kada ga ugrize malarijski komarac.
Glavni načini borbe protiv malarije su isušivanje močvara, gdje se uzgajaju komarci i lijekovi koji suzbijaju bolest u ranoj fazi – a postoje dokazi da je plazmodijum počeo stjecati otpor prema njima.
Vakcina protiv malarije koja formira imunitet još nije stvorena, uprkos 32 godine intenzivnog rada i potrošenih 700 miliona dolara.
Jedini prototip se testira u Gani, Malaviju i Keniji, a trebalo bi da bude završen 2023. godine. Do sada, prema dostupnim podacima, štiti od malarije u prosjeku 40% slučajeva, a u periodu koji nije duži od četiri godine – vrlo slab u odnosu na vakcine za druge bolesti. U ovom slučaju potrebno je napraviti ne jedno ili dva, već čak četiri cijepljenja.
Stručnjaci izražavaju suzdržani optimizam, ali upozoravaju da je malo vjerojatno da će cjepivo postati lijek za malariju.