Svakog ljeta od sredine srpnja do pred kraj kolovoza Zemlja ulazi u kroz oblak krhotina koje je za sobom na svojoj putanji kroz Sunčev sustav ostavio komet Swift-Tuttle. I kako se koji od tih većih ili manjih komada kamenja zabije u atmosferu našeg planeta, brzinom od oko 60 kilometara u sekundi, što je oko 216.000 kilometara na sat.
Riječ je o takvim brzinama da stjenoviti svemirski lutalica pri njoj postane žrtvom trenja o atmosferu, zagrije se to takvih temperatura da se užari i, barem ako se pita romantične promatrače, spektakularno izgori.
Promatrači koji imaju posebnu sreću uspiju vidjeti čak i one koji dospiju tako blizu površini Zemlje da ih se na trenutak uspije vidjeti čak i kao malu plamteću kuglu.
Komet Swift-Tuttle posljednji je put najbližu točku našem planetu dosegnuo 1992. godine, a sljedeći put to će biti tek 2136. Riječ je o 26 kilometara širokom lutalici koji se u svojoj najdaljoj točki udalji od Sunca daleko iza Neptunove orbite.
Kako bilo, tijekom eona svog kruženja, ovaj komet po svojoj putanji ostavio je mnoštvo krhotina i kad Zemlja na svom putu oko Sunca presijeca tu putanju, dolazi do “Suza Sv. Lovre”.
Ove godine meteorski pljusak Perzeida vrhunac će dosegnuti 12. kolovoza, a kako navodi NASA na svojim službenim stranicama, u svakonoćnoj astronomskoj predstavi možemo uživati u skoro isto tako učestalom gledanju meteora i jedan tjedan prije i jedan tjedan poslije 12. kolovoza. Odnosno, od 5. do 19. kolovoza.
Ovih godina nismo se mogli veseliti baš “meteorskoj oluji”, odnosno pojavi čak tisuća meteora po satu. No, to je ionako vrlo rijetka pojava. Povijesni rekord je, koliko se zna, 1833. godina i meteorski spektakl Leonida te godine; procjenjuje se da ih je bilo možda čak i 100.000 po satu.
Međutim, i bez toga Perzeidi su zanimlja pojava koja, u idealnim uvjetima u ta dva tjedna vrhunca, jamči oko jednog meteora u minuti koji bljesnu i izgore na temperaturama od 1500°C.
Ako je tko zabrinut da nešto od tog vatrometa ne bi grunulo u njihovoj blizini, ne trebaju biti. Perzeidi u pravilu izgaraju na visinama između 80 i 160 kilometara, pa su čak i situacije u kojima se neki veći komad raspadne, eskplodira na nižim visinama, savršeno bezopasne.
Postoji način kako da prepoznate je li neki meteor iz Perzeida sagorio na višoj ili nižoj visini. Oni koji sagorijevaju na višima, u pravilu su zelenkasti, dok su oni koji dospiju niže, bliži žutoj boji.
Perzeidi su naziv dobili po zviježđu Perzeja iz kojeg se čini kao da izviru na nebu. A Suze Sv. Lovre nastale su zbog podudarnosti da se pojavljuju oko 10. kolovoza kada je ovaj kršćanski mučenik svirepo ubijen na roštilju u Rimu 258. godine.
Njegov je krimen bilo to što je, po ukusu tadašnjih vlasti, previše glasno nastojao širiti kršćanstvo. Imao je samo 33 godine kad su ga ubili, a do danas je iza njega ostala crno-humorna anegdota, vjerojatno naknadno iskonstruirana, da je Sv. Lovro, rodom iz današnje Španjolske, dok su ga pekli, u nekom trenutku iz prkosa Rimljanima rekao: “Ova strana je gotova, okrenite me i zagrizite.”
Narodna predaja iz uspomene na tog čovjeka povezala je “prskanje iskri” na nebu u doba godine kad su se prisjećali njegove smrti, s frcanjem iskri vatre, odnosno sa “suzama Sv. Lovre”.