15.5 C
Sarajevo
29.02.2024

Svemir na zjenici oka: Morate pogledati impresivne astrofotografije Jasmina Dolamića iz BiH!

Jezička materija često je difuzna, pa se često srećemo i sa “dvojakošću” značenja određenih pojmova. Jedno od tih “dvojakih” značenja ima i zvijezda. Zvijezda je imenica koja često ima alegorijska značenja, pa u razgovornom stilu često implicira ogromnu individualnu popularnost.

Međutim, često se zaboravlja ono što je na nebu, što vidimo golim okom. Jeste li se ikad zapitali kako nastaju one prave zvijezde, od čega su…? Jeste li znali da i zvijezde, iako nemaju ljudska svojstva – naravno, ipak imaju “sposobnost” držanja na okupu?  

Jasmina Dolamića uvijek je fascinirao svemir. Zapravo, kako je kazao u razgovoru za FACE, prva sjećanja o toj “inicijalnoj” fascinaciji galaksijama sežu do njegovog djetinjstva – pamti da se počeo interesirati za astronomiju još u osnovnoj školi. Vremenom, shvatio je da je to njegov put. Danas Dolamić posjeduje teleskop i bavi se astrofotografijom. Njegove fotografije svemira, zvijezda i planeta stoje rame uz rame s NASA-inim.

- OGLAS -
FOTO: Jasmin Dolamić

“Svemir me je počeo fascinirati još nekad u osnovnoj školi, kada smo počeli učiti o Sunčevom sistemu. Odmah me je o svim tim drugim planetama i raznim drugim objektima počelo interesovati više nego što je bilo dostupno u školskim udžbenicima. Kasnije, kako sam više učio o svemu vezanom za svemir oko nas, naravno, pojavila se želja i za nabavkom teleskopa, kako bih i sam mogao promatrati neke od objekata Sunčevog sistema i dubokog neba“, kaže Dolamić.

Svemir na zjenici oka

Dolamić, mladić iz Tešnja, astronomijom i astrofotografijom bavi se skoro pet godina. Član je Astronomskog društva „Polaris“ iz Tuzle i Astronomskog društva „Orion iz Sarajeva.

U svemiru je sve „uređeno“ logički. Tako i Dolamić smatra da je „tanka linija između astronomije i astrofotografije“ – „prijelaz“ je njemu sasvim logičan.

 
 
 
View this post on Instagram
 
 
 

A post shared by FACE TV (@facetv)

„Vizuelna astronomija i astrofotografija su jako usko vezane, ali opet poprilično različite ‘discipline’. Čini mi se da većina astronoma amatera ipak nakon nekog vremena krene putem astrofotografije i mislim da je najveći razlog to što se astrofotke mogu i podijeliti sa drugima, dok vizuelna astronomija ipak pruža više personalno iskustvo. Volim smatrati da sam negdje napola puta, jer još uvijek najbolje noći volim potrošiti na vizuelno promatranje upravo zbog tog nekog posebnog osjećaja koji se doživi kada objekt promatraš direktno kroz okular teleskopa. Kada fotoni, koji od tih dalekih objekata putuju ponekad milionima svjetlosnih godina, dospiju direktno na tvoju zjenicu oka i uspiješ doživjeti tu nepojmljivu veličinu svemira barem u nekom malom razmjeru… zaista dobiješ jednu novu perspektivu i uvid to koliko smo zapravo sitni u cijelom tom prostranstvu“, kaže Dolamić za FACE.

Poslije Sunca, najsjajnije nebesko tijelo je Mjesec, često nazvan Lunom. Mjesec je kroz stoljeća – u umjetnosti i nauci – bio najveća inspiracija. Te 2019. godine, u jednoj aprilskoj noći, i Jasminu Dolamiću ovaj Zemljin satelit posebno je zaokupirao pažnju. Tako je nastala njegova prva astrofotografija.

Prva astrofotografija Mjeseca Jasmina Dolamića, 11. 4. 2019. 
Druga astrofotografija Mjeseca, 11. 10. 2019. 

Merkurov tranzit nije toliko čest – tada ova planeta prelazi preko Sunčevog kruga, što se vidi sa Zemlje. U „skorijem“ periodu svjedočili smo četirima prijelazima: 2003., 2006., 2016. i 2019.

Merkurovi prijelazi obično se događaju u maju ili novembru. Upravo te 2019. godine, u novembru, Dolamić je zabilježio ovaj prilično rijetki tranzit, koji će se dogoditi ponovo tek 2032. godine.

Merkur je mala tačka ispred Solarnog diska

Zvjezdana magija – ovo je rodilište zvijezda

I drevni narodi bili su opčinjeni nebom, odnosno svemirom. Čak su i Maje, drevni narod Mezoamerike, u svojoj mitologiji spominjale „rodilište zvijezda“.  Maje bi, naime, vidjele područje nebeskog tijela gdje je stacionirana maglica; nazivali bi je Xibalbá.

U maglicama stalno nastaju zvijezde, pa otud i naziv “rodilište zvijezda”. Tu, zbog gravitacije, nastaju nakupine materije, koje se potom kondenziraju i tako tvore klice zvjezdanih sistema…

Početkom sedamnaestog stoljeća, francuski astronom Peiresc otkrio je Orionovu maglicu. Tek 1771. godine, ona je svrstana u Astronomski katalog Charlesa Messiera, pa otud i naziv M42.

Naš astrofotograf, Jasmin Dolamić, nekoliko je puta ponovio astrosnimak Orionove maglice.

M42 – Velika maglica u Orionu, 28. 1. 2021. 
M42 – Velika maglica u Orionu, 19. 2. 2021.
M42 – Velika maglica u Orionu, 2. 1. 2022. 

Dolamićeva neiscrpna inspiracija jeste svemir i jedan je od rijetkih koji se bavi ovom vrstom fotografije u Bosni i Hercegovini. Kako napominje, bh. astrofotografi se mogu nabrojati na prste jedne ruke. Osnovni problem – slabu zainteresiranost za astronomiju – naš sagovornik vidi u manjkavosti obrazovnog programa u Bosni i Hercegovini.

„Volio bih da mi neko kaže da griješim i da nas ima još. Ovaj hobi je u našoj državi slabo popularan, po mom mišljenju, najviše zbog toga što i sama astronomija nije tako popularna – ponajviše zbog odsutnosti astronomije i uključivanja astronomskih promatranja u obrazovni program u školama – na svim nivoima obrazovanja. Kada bi mladi u školama dobili priliku da iste te planete o kojima uče na časovima i pogledaju svojim očima kroz teleskop i kada bi dobili priliku da nauče više o svemiru oko nas, vjerujem da bi interes za astronomiju porastao vrlo brzo“, kaže on.

Napominje da je bh. nebo jedno od „najpogodnijih“ za astronomiju i astrofotografiju zbog svjetlosne nezagađenosti.

„Nebo kakvo mi imamo u pojedinim dijelovima BiH je zbog manjka svjetlosnog zagađenja idealno za astronomiju. Sjeverni dijelovi Glamočkog polja i područje u okolini planine Maglić (Tjentište, Perućica) spadaju u doslovno najtamnije lokacije u Evropi i takvo tamno nebo je nešto na čemu bi nam pozavidjeli mnogi astronomi iz razvijenog svijeta. Ostali dijelovi zemlje, izuzev područja oko gradova poput Sarajeva, Zenice, Tuzle, Banje Luke i Mostara, također su jako povoljni za astronomiju iz istih razloga“, dodaje Dolamić.

Svjetlosno zagađenje u BiH

Potcrtava da u Bosni i Hercegovini nije moguće kupiti kvalitetnu astronomsku opremu: teleskop, astronomsku montažu, kameru i sl. zbog nedostatka specijaliziranih radnji.

Osim talenta, za dobru astrofotografiju se moraju poklopiti zvijezde

Dolamić u razgovoru za FACE poslužio se i analogijom: za dobru astrofotografiju moraju se „poklopiti zvijezde“.

„Potrebno je vedro nebo jer bez obzira na to koliko teleskopi i kamere bili moćni – oni ipak ne mogu vidjeti kroz oblake. Astrofotografi inače jako precizno prate vremenske prilike i kretanja oblačnih struktura u atmosferi, pa eto i jedan life-hack – za dobru vremensku prognozu uvijek mozete upitati svog lokalnog astrofotografa ili astronoma“, dodaje uz smijeh.

Dolamić je za FACE opisao i na šta je potrebno dodatno obratiti pažnju tokom snimanja astrofotografije.

„U zavisnosti od objekta koji se snima, može biti poželjno da na nebu nema Mjeseca ili da barem nije puni Mjesec, jer svojim sjajem ima isti efekt kao i svjetlosno zagađenje, pa kad su ovi osnovni uvjeti ispunjeni, sljedeći korak je samo postavljanje teleskopa zajedno sa astronomskom montažom“, kaže.  

„Za astrofotografiju kroz teleskop se koriste motorizovane montaže koje nose teleskop i omogućavaju praćenje objekata na nebu tokom noći. Zbog Zemljine rotacije oko svoje ose, prije svega, imamo smjenu dana i noći, a još jedna od posljedica je i prividno kretanje objekata na noćnom nebu. Ovo nam omogućava snimanje lijepih star-trail fotografija, ali istovremeno i otežava snimanje objekata na noćnom nebu“, napominje.

Star-trail snimak nastao u Tešnju 13. 1. 2021. godine. Prikazuje prividnu rotaciju noćnog neba oko sjevernog celestijalnog pola u blizini zvijezde Sjevernjače

Magija koja traje: Kako nastaju bh. astrofotografije

Za oštre i kvalitetne astrofotografije kroz teleskop potrebno je što preciznije poravnati astronomsku montažu sa osom rotacije Zemlje i ovaj proces se zove usjeveravanje. Dolamić napominje da proces nastanka jedne astrofotografije može potrajati do četrnaest dana, ali i da se često „vraća“ svojim starijim uracima, jer je astrofotografija „vještina koja se usavršava“.

„Za dobru astrofotku potrebno je oko dva-tri sata – za svjetlije objekte, a nekada i minimalno sedam-osam sati kad se radi o nekim tamnijim objektima“, kaže.

Astrofoto setup spreman za snimanje

Potom se bh. astrofotograf bazira na obradu snimljenog materijala i to je tek polovina ukupnog posla, jer se iz snimljenih fotografija mora izvući koristan signal, te minimizirati šum koji se posljedično pojavi.

„Objekti dubokog neba su tako tamni da i na pojedinačnim ekspozicijama od par minuta do senzora na kameri dođe mali broj fotona, pa je i signal prilično slab. Sve to treba raditi uz veliku pažnju da se zadrže prirodne boje, dinamički raspon i izgled objekta koji se snima“, dodaje.

Dolamić napominje da je ovaj proces, u njegovom slučaju, dugotrajan. Dodaje da se većina objekata dubokog svemira primjetno i ne mijenja kroz period jednog ljudskog vijeka, pa se dodatni materijal za pojedinačni objekt može skupljati kroz duži vremenski period.

Bh. astrofotograf snima objekte dubokog neba

Astrofotografija je višedimenzionalna i postoji nekoliko vrsta. Našem sagovorniku je najdraža deep-sky astrofotografija, odnosno snimanje objekata dubokog neba – poput galaksija, maglica i kuglastih zvjezdanih skupova.

„Omiljena mi deep-sky astrofotografija i objekti koje najviše volim snimati su galaksije, pa je i moj cijeli astrofoto setup prilagođen ovoj vrsti snimanja“, kaže Dolamić, dodavši da svaka od ovih podvrsta astrofotografije ima neke svoje posebne izazove i to je upravo i jedna od čari ovog hobija – snimati astronomske objekte poprilično je zahtjevno.

Visoko dobilo svoju opservatoriju, Sarajevo još čeka

Sredinom novembra, Visoko – gradić u središnjoj Bosni – dobio je svoju prvu opservatoriju „Vema“. Radi se o privatnoj investiciji Osmana Suše, koji je odlučio da oformi modernu astronomsku opservatoriju. Dolamić je bio dio konsultantskog tima Astronomskog društva „Orion“ i bio je uključen u cijeli proces pokretanja visočke opservatorije.

Nažalost, čak i trideset godina nakon rata, sarajevska opservatorija na Čolinoj kapi još nije u funkciji. Godinama je to pitanje bilo ostavljano po strani, bez ikakvog pomaka, ali Dolamić se nada da će se sve pomjeriti s mrtve tačke.

„Pitanje obnove opservatorije na Trebeviću astronomska zajednica u BiH postavlja već dugi niz godina, nažalost bez ikakvog značajnog napretka ili nekog konkretnog odgovora od strane države ili Sarajeva, ali evo, u proteklih par godina se javljaju naznake da bi se proces obnove opservatorije ‘Čolina kapa’ mogao pokrenuti u skorijoj budućnosti. Uprava Grada Sarajeva je odobrila studiju opravdanosti za obnovu i trenutno, po njihovim riječima, rješavaju imovinskopravne odnose te imaju u planu budžetsko izdvajanje novca za obnovu opservatorije. Utemeljitelj i direktor prijeratne opservatorije, gospodin Muhamed Muminović, trenutno radi reviziju te studije. Značaj takvog objekta za astronomiju u BiH bi bio ogroman i svakako dobrodošao“, kaže Dolamić.

Svemir, naša neiscrpna inspiracija i fascinacija, još uvijek nam je prilično nepoznat, ali približavanjem njemu – makar i astrofotografijama – korak je koji će služiti dobrobiti čovječanstva. Mladi bh. astrofotograf Jasmin Dolamić namjerava se i dalje baviti ovim. U planu mu je, dodaje, i izložba vlastitih astrofotografija.

„Planiram napraviti izložbu svojih radova u nekom skorijem periodu. Mislim da bi se izložba mogla realizovati naredne godine ukoliko uspijem napraviti još nekoliko astrofotografija“, kaže Dolamić na kraju razgovora, dodajući da na nepredvidivost vremenskog okvira ponajviše utječu vremenski faktori.

Ukoliko želite vidjeti ostale radove ovog mladog bh. astrofotografa, možete posjetiti njegove društvene mreže: Instagram, Facebook ili AstroBin.

 

- OGLAS -

Pročitajte još

NAJNOVIJEFACE.BA