Netflix je objavio sjajan dokumentarni film, koji se sastoji od četiri dijela, a nesumnjivo je da će se obožavateljima true crime žanrova ova priča naročito dopasti. Režiser „Vatikanske djevojke“ je Mark Lewis, poznat po dokumentarcu – „Don't f**k with cats: Hunting an internet killer“, koji je u ovu uznemirujuću priču unio više perspektiva, a upravo će to gledaocima ostaviti prostora za promišljanje!
Činjenica da je bilo potrebno nekoliko godina pregovaranja sa porodicom Orlandi da pristane na javnu ispovijest i dijeljenje svojih najdubljih osjećanja, intimnih promišljanja, dovoljna je da shvatite da se radi o ekskluzivitetu. Pritom, ukoliko mislite da su duhovnjaci bezgrešni, a vjerske institucije sigurna utočišta – spremite se na demitologizaciju.
Slučaj „Emanuela Orlandi“ – četiri decenije duga misterija
Iako je prošlo skoro četrdeset godina od misterioznog nestanka djevojčice Emanuele Orlandi u epitomu kršćanskog utočišta – Vatikanu, njena sudbina još uvijek intrigira javnost. Vatikanska djevojka: Nestanak Emanuele Orlandi (engl. Vatican girl: The disappearance of Emanuela Orlandi) pokušaj je potpune demistifikacije zle kobi ove djevojke i, naposljetku, pokušaj konačnog skidanja vela tajni kojim je prekriven ovaj slučaj nestanka.
Do 1983. godine, jedna sasvim obična porodica iz Vatikana živjela je prosječnim životom. Ercole – vatikanski službenik i Maria Orlandi imaju petero djece: Pietra, Natalinu, Federicu, Mariu Cristinu i Emanuelu. Njihova kćer Emanuela, pretposljednja po starosti, mnogo je voljela muziku, a upravo negdje između časova flaute i običnog ljetnog dana – ona će zauvijek nestati, a porodica dovijeka tragati…
Sveta Stolica, italijanska mafija i jedna vatikanska petnaestogodišnjakinja
U epicentru je opet Sveta Stolica. Je li čistota ličnog morala preduvjet za pravovjernu religiju – pitanja su koja sumiraju slučaj nestanka jedne vatikanske djevojke.
Porodica Orlandi je tog 22. juna 1983. godine zavijena u crno i ta će tragedija potrajati, zvanično, punih 39 godina ili do kraja njihovih života. Emanuela je nestala oko 17:00 sati i to netom nakon časa u muzičkoj školi koju je pohađala. Nazvala je sestru rekavši joj da joj je jedan čovjek ponudio da se bavi prodajom Avonovih proizvoda… i onda muk.
Sjajni dokumentarni film „Vatikanska djevojka“ isprepleten je nekolicinom događaja, koji su – na koncu – uvjetovali otmicu petnaestogodišnje Emanuele i čini se da je Vatikan glavni krivac!
Ovaj slučaj nestanka petnaestogodišnje stanovnice Vatikana „digao je na noge“ čak i Italijansku tajnu službu! Čak se i papa Ivan Pavao II, neposredno nakon njenog nestanka, obratio njenim otmičarima riječima „da se nada humanosti“. Niz dokaza i svjedoka ponukali su porodicu Orlandi da pomisli da Vatikan nešto zataškava.
Nakon početka novog milenija, počeli su „isplivavati“ svjedoci koji tvrde zastrašujuće stvari. Koja je teorija, od nekoliko ponuđenih, istinita?
Teroristička grupa, pranje novca, seks-skandali?
Netflixov dokumentarac o nestanku ove djevojčice prezentira nekoliko teorija, a jedna je, smatraju stručnjaci koji su govorili u filmu, sigurno tačna. „Istina je uvijek jednostavna“, naglašavaju.
Je li posrijedi vatikansko pranje novca, a djevojka je data u zalog? Jesu li umiješani ruski KGB i atentator na papu iz 1981. godine? Šta kaže ljubavnica italijanskog šefa mafije? Ko je Emanuelu seksualno zlostavljao?
U filmu se pojavljuje nekoliko ključnih aktera sa svojim saznanjima i tvrdnjama i svako od njih nudi svoju verziju priče. Na gledaocima je da odluče kome će vjerovati.
Spoiler alert: Vatikanska „industrija“ jede svoju djecu
Vatikanska tradicija čuvanja tajni duga je skoro dvije hiljade godina. Između stare i nove ere – tanka je linija. Plot ove priče upravo je Vatikan, a subliminalna poruka je da „vatikanska industrija“ jede svoju djecu.
Dosjei koji su „procurili“ upravo iz Vatikana nepobitan su dokaz o umiješanosti Katoličke crkve u nestanak Emanuele Orlandi i njenom životu u zatočeništvu koji je, vjeruje se, trajao četrnaest godina. Vatikanska djevojka samo je žrtva velikog skandala u epicentru katoličanstva, a nije mogla vjerovati ni onima koji su je trebali štititi. Čak je to zaključio i njen otac na samrti, kazavši da su ga „izdali oni kojima je služio“.
„Vatikanska djevojka“ sjajna je istinito ispričana priča koja, između ostalog, propituje i ulogu vjerskih autoriteta, kao i bezgranično vjerovanje u bezgrešnost onih koji služe Bogu. Kad se sve svede na zemaljsku ravan, na tasu duhovnog i ljudskog – primat bi trebao imati dječiji život. Na vama je da procijenite zašto to u Vatikanu nije bilo tako.