Demencija se najčešće povezuje s gubitkom pamćenja, ali prvi znakovi bolesti ne moraju nužno biti povezani s pamćenjem. Upravo zbog toga određene promjene u ponašanju ili svakodnevnom funkcionisanju mogu dugo ostati neprepoznate.
Ljekar Dominic Greenyer upozorava da se takve promjene često pripisuju stresu, starenju ili životnim okolnostima, zbog čega može proći dosta vremena prije nego što osoba ili njena porodica potraže stručnu pomoć.
Jedan od mogućih ranih znakova, posebno kod frontotemporalne demencije, jesu izražene promjene ličnosti i ponašanja. One mogu uključivati iznošenje neprimjerenih komentara, impulsivnost, smanjen osjećaj za to kako vlastiti postupci utiču na druge ljude, kao i gubitak interesa za aktivnosti koje su osobi ranije bile važne.
Mogu se pojaviti i anksioznost, razdražljivost te nagle promjene raspoloženja. Takvo ponašanje ponekad se dugo pripisuje problemima u privatnom životu ili uobičajenim promjenama koje dolaze s godinama.
Druga grupa simptoma može se odnositi na sposobnost snalaženja u prostoru i vizuelnu percepciju. Među njima su poteškoće u procjeni udaljenosti prilikom parkiranja ili vožnje, gubljenje na mjestima koja su osobi dobro poznata, teže prepoznavanje lica i problemi s razumijevanjem složenih ili užurbanih vizuelnih scena.
Takvi simptomi mogu biti povezani i s određenim oblicima Alzheimerove bolesti koji se mogu pojaviti u mlađoj životnoj dobi.
Važno je naglasiti da nijedan od ovih simptoma sam po sebi ne znači da osoba ima demenciju. Slične promjene mogu imati različite uzroke, zbog čega je za postavljanje dijagnoze potrebna stručna procjena.
Ipak, ako se promjene ponašanja ili sposobnosti snalaženja ponavljaju i počnu utjecati na svakodnevni život, ne treba ih automatski pripisivati starenju. Razgovor s ljekarom može pomoći da se utvrdi njihov uzrok i, ako je potrebno, započne daljnja obrada.