Prije gotovo 2.000 godina Pompeji su bili živ i razvijen rimski grad u kojem je živjelo oko 20.000 ljudi. Prema tradicionalnom datiranju, Vezuv je 24. augusta 79. godine eruptirao i na grad sručio ogromne količine pepela, plinova i vulkanskog materijala. Tačan datum erupcije, međutim, i danas je predmet rasprava među istraživačima.
Erupcija je trajala cijeli dan, ali stanovnicima Pompeja nije trebalo dugo da shvate da se događa katastrofa. Smrtonosni oblak vrelih plinova i pepela zahvatio je grad, a najrazornija faza trajala je svega petnaestak minuta.
Nisu ih ubile rijeke lave
Iako se često zamišlja da je Pompeje uništila lava, istraživanja pokazuju drugačiju i još jeziviju priču.
Nekoliko minuta nakon erupcije grad je prekrio gust i izuzetno brz tok pepela, vulkanskih čestica i vrelih plinova. Temperatura oblaka bila je viša od 100 stepeni Celzijusa, a sadržavao je ugljen-dioksid, kloride, užareni pepeo i vulkansko staklo.
Mnogi stanovnici nisu stigli pobjeći. Neki su se ugušili, dok su drugi stradali od ekstremne vrućine ili pod ruševinama. Nakon toga njihova tijela prekrio je sloj vulkanskog materijala.
Procjenjuje se da je u katastrofi poginulo oko 1.700 ljudi, iako je do danas pronađeno nešto više od 1.000 tijela.
Šta se dogodilo s ostalim stanovnicima?
Upravo je to jedna od velikih misterija Pompeja.
Arheolozi nikada nisu pronašli dokaze koji bi omogućili da se utvrdi sudbina svih stanovnika. Postoji mogućnost da je dio ljudi uspio pobjeći prije najrazornije faze erupcije, posebno jer njihove lične stvari nisu pronađene.
Zanimljivo je i da postoje dokazi da su se ljudi nakon katastrofe vraćali u razoreni grad. Neke zatrpane prostorije ponovo su koristili kao skladišta, radionice ili skloništa. Još nije potpuno jasno ko su bili ti ljudi – preživjeli Pompejci, doseljenici ili oni koji su dolazili u potragu za vrijednostima.
Gipsani odljevi kriju još jednu tajnu
Jedan od najpoznatijih prizora iz Pompeja jesu gipsani odljevi tijela žrtava. Nastali su tako što je u šupljine koje su ostavila tijela u očvrsnulom vulkanskom materijalu ubrizgan gips.
Dugo su pojedini odljevi dobijali nazive poput „majka i dijete“ ili „dvije sestre“, ali DNK analize pokazale su da su neka ranija tumačenja bila pogrešna.
U pojedinim slučajevima osobe za koje se smatralo da su žene zapravo su bile muškarci, dok neke žrtve za koje se vjerovalo da su rođaci nisu bile biološki povezane.
Njihovi pravi identiteti i danas su uglavnom nepoznati.
Ni datum erupcije više nije potpuno siguran
Iako se tradicionalno smatra da je Vezuv eruptirao 24. augusta 79. godine, ni ovaj podatak nije potpuno siguran.
Pronađeni natpis koji spominje 17. oktobar, kao i ostaci jesenskog voća i toplije odjeće, naveli su dio istraživača na zaključak da se katastrofa možda dogodila nekoliko sedmica kasnije.
Zbog toga se tačan datum erupcije i dalje istražuje.
Pompeji još nisu otkrili sve svoje tajne
Veliki dio drevnog grada još uvijek nije iskopan. Ispod zaštićenog tla mogli bi se nalaziti novi domovi, radionice, natpisi, ostaci hrane i još žrtava.
Zbog toga Pompeji i danas predstavljaju jedno od najvažnijih arheoloških nalazišta na svijetu.
A Vezuv? On je i dalje aktivan. Posljednji put eruptirao je 1944. godine, a njegovo područje se neprekidno prati. Stručnjaci nadziru potrese, vulkanske plinove i pomjeranja tla kako bi na vrijeme uočili znakove moguće nove erupcije.
Pompeji tako i danas ostaju grad koji svjedoči o jednoj od najstrašnijih vulkanskih katastrofa u historiji – katastrofi koja je čitav jedan grad za nekoliko sati pretvorila u vremensku kapsulu.