Netflix je posljednjih godina izbacio desetine akcijskih trilera koji su nestali iz kolektivnog pamćenja nekoliko dana nakon premijere. Međutim, „Man on Fire“ nije jedna od tih serija.
Već nakon četiri dana emitovanja postala je najgledaniji naslov na platformi sa jedanaest miliona pregleda, a razlog nije samo nostalgija za kultnim filmom iz 2004. godine. Nova verzija priče o Johnu Creasyju mnogo je mračnija, nasilnija i emotivno teža od svega što smo gledali u originalu. I upravo zbog toga djeluje toliko moćno.
Yahya Abdul-Mateen II nosi seriju na leđima
Najveći pogodak serije je izbor Yahye Abdul-Mateena II za glavnu ulogu. Njegov John Creasy nije klasični akcioni heroj. Nije nepobjedivi osvetnik koji hladno eliminiše neprijatelje uz dobru soundtrack-podlogu i holivudske replike.
Ovaj Creasy je slomljen čovjek. PTSP, krivica, paranoja i konstantni osjećaj unutrašnjeg raspada prisutni su u gotovo svakoj sceni. Abdul-Mateen igra lik koji više liči na tempiranu bombu nego na zaštitara, a upravo ta psihološka nestabilnost seriji daje dodatnu težinu. Njegova interpretacija je sirova, iscrpljujuća i brutalno uvjerljiva.
Rio de Janeiro izgleda kao ratna zona
Za razliku od filma s Denzelom Washingtonom, koji je imao stilizirani akcijski pristup, Netflixova verzija gotovo dokumentaristički prikazuje nasilje.
Favele Rio de Janeira nisu egzotična pozadina nego haotičan, prljav i opasan labirint u kojem sistem praktično ne postoji. Kamera često djeluje nervozno i klaustrofobično, kao da gledalac zajedno s Creasyjem ulazi sve dublje u spiralu osvete i ludila.
Serija ne pokušava biti „cool“. Ona želi da vas iscrpi. I uspijeva u tome.
Nasilje ima posljedice
Ono što „Man on Fire“ odvaja od generičnih Netflixovih trilera jeste činjenica da nasilje ovdje nije glamurizirano.
Svaka brutalna scena ostavlja posljedice. Likovi pucaju psihički, odnosi se raspadaju, a osveta ne donosi olakšanje nego dodatnu prazninu. Zbog toga serija djeluje mnogo ozbiljnije nego što se na prvi pogled čini.
ScreenRant ju je nazvao „obaveznim gledanjem“, dok je Variety imao nešto rezervisaniji stav, ocijenivši da serija nikada ne postaje potpuno izuzetna. Ipak, čak i kritičari koji nisu oduševljeni priznaju da „Man on Fire“ ima atmosferu i emocionalnu težinu kakvu većina streaming-akcija danas nema.
Bolja od filma?
To će vjerovatno izazvati podjele među fanovima originala, ali odgovor je – u mnogo čemu da. Film Tonyja Scotta s Denzelom Washingtonom ostaje kultni klasik zbog karizme glavnog glumca i nezaboravne estetike. Međutim, serija ima više prostora za razvoj likova, dublje ulazi u Creasyjevu traumu i mnogo ozbiljnije tretira posljedice nasilja.
Nije elegantna kao film. Nije ni zabavna. Ali je emotivno snažnija.
Serija koja ostaje u glavi
„Man on Fire“ nije savršena serija. Povremeno pati od sporijeg ritma i nekih predvidivih obrta, ali kada pogodi emociju – pogađa brutalno. Ovo nije priča o osveti. Ovo je priča o čovjeku koji pokušava pronaći razlog da ponovo bude ljudsko biće.
I upravo zato Netflix konačno ima akcijsku seriju koja izgleda kao nešto više od algoritamski proizvedene zabave.