Istraživački tim na Antarktiku bio je jedini na svijetu koji je imao priliku vidjeti rijetko „prstenasto“ pomračenje Sunca, a jedan od članova morao je improvizirati kako bi ga zabilježio.
Francusko-italijanska istraživačka stanica Konkordija najudaljenija je baza na Antarktiku, smještena 1.200 kilometara u unutrašnjosti kontinenta, na nadmorskoj visini od 3.230 metara. Mali tim koji tamo boravi suočava se s prosječnim zimskim temperaturama od -50 stepeni Celzijusa, a četiri mjeseca Sunce uopće ne izlazi iznad horizonta. Ovaj region je također jedan od najsušnijih na Zemlji i dio je ogromne polarne pustinje Antarktika.
Uprkos surovim uslovima, Konkordija je idealno mjesto za širok spektar naučnih istraživanja, uključujući glaciologiju, nauku o atmosferi, astronomiju i svemirsku medicinu.
Dana 17. februara 2026. godine, tim s Konkordije vidio je nešto što vjerovatno nije zabilježeno nigdje drugdje na Zemlji, prstenasto pomračenje Sunca.
Prstenasta pomračenja Sunca, često nazvana „pomračenjima vatrenog prstena“, nastaju kada Mjesec prođe ispred Sunca u dijelu svoje orbite u kojem na nebu izgleda nešto manji. Umjesto da u potpunosti zakloni Sunce, Mjesec ostavlja svijetli prsten sunčeve svjetlosti vidljiv oko svojih ivica.
Za razliku od potpunih pomračenja Sunca, koja otkrivaju slabu spoljašnju atmosferu Sunca, prstenasta pomračenja su i dalje oblik djelimičnog pomračenja i zahtijevaju odgovarajuću zaštitu za oči kako bi se sigurno posmatrala.
Putanja prstenastog maksimuma, gdje je efekat „vatrenog prstena“ vidljiv, prešla je preko Antarktika 17. februara, preko samo dvije naseljene lokacije: stanice Konkordija i ruske baze Mirnij. Međutim, oblaci su zaklonili pogled iznad ruske istraživačke stanice.
To je značilo da je mala grupa na Konkordiji bila jedina na Zemlji koja je vidjela ovo pomračenje u njegovom punom prstenastom obliku.
Andrea Traverso, koji je zabilježio ovaj prizor, stigao je na Konkordiju u novembru 2025. i ostat će tamo do novembra ove godine. On nadgleda naučne eksperimente i sisteme za praćenje širom stanice, uključujući proučavanje geomagnetizma, seizmologije i meteorologije, kao i istraživanja o tome kako gornji slojevi atmosfere reaguju sa Sunčevim vjetrom.
Ovo mu je treće „zimovanje“ u bazi, nakon prethodnih boravaka 2019. i 2020. godine.
Tokom pomračenja, pozicionirao se na „prozoru savršeno poravnatom s pomračenjem“, koji je nudio brojne mogućnosti za posmatranje i bilježenje ovog fenomena.
Zaštićen od ekstremne hladnoće, otvorio je prozor kako bi izbjegao refleksije sa stakla i počeo bilježiti prizor. Iako ovdje nemamo njegove fotografije, zabilježeni „vatreni prsten“ kasnije je podijelila i Evropska svemirska agencija.
Tek nakon događaja postalo je jasno koliko je ovaj trenutak bio jedinstven, jer su sve druge istraživačke stanice bile pod oblacima.
Zanimljivo je da se tim nije unaprijed pripremao za ovaj događaj.
„Nisam unaprijed znao za pomračenje niti za mogućnost da ga posmatram s Konkordije“, rekao je Traverso za Space magazin.
Snimanje prstenastog pomračenja zahtijeva solarne filtere kako bi se sigurno smanjila jačina Sunčeve svjetlosti. Međutim, pošto nije bio posebno pripremljen za ovu priliku, Traverso je morao improvizirati.
Pronašao je listove Majlar folije koji su se nalazili u bazi, a koji su ranije korišteni za posmatranje Sunca, te je uz pomoć kartona i ljepila napravio improvizirani filter za objektiv kamere.