Metan, izuzetno snažan gas sa efektom staklenika, ima ogroman uticaj na zagrijavanje planete, a njegova nekontrolisana ispuštanja uglavnom su posljedica lošeg održavanja infrastrukture u naftnoj i gasnoj industriji.
Istraživanje je pokazalo desetine takozvanih “mega-curenja”, pri čemu svako od njih ima klimatski učinak uporediv s radom jedne termoelektrane na ugalj. Ono što dodatno zabrinjava jeste činjenica da su takvi problemi tehnički lako rješivi, a u nekim slučajevima i finansijski isplativi, jer se uhvaćeni metan može ponovo iskoristiti kao energent.
Prema podacima projekta Stop Methane sa Univerziteta u Kaliforniji (UCLA), najveći broj ovih curenja zabilježen je u Turkmenistanu, čije su emisije opisane kao “teško pojmljive”. Međutim, problem nije ograničen samo na jednu regiju, velika ispuštanja zabilježena su i u Sjedinjenim Američkim Državama (posebno u Teksasu), kao i u Venecueli i Iranu.
Naučnici naglašavaju da ovakva situacija izaziva frustraciju jer postoje jednostavna rješenja koja se ne provode u praksi. Osim industrijskih izvora, značajan udio emisija dolazi i sa deponija otpada, gdje se raspadanjem organskog materijala oslobađaju velike količine metana. Najproblematičnije deponije nalaze se širom svijeta, uključujući Tursku, Alžir, Maleziju i SAD.
Naučnici upozoravaju da metan danas uzrokuje oko 25 % globalnog zagrijavanja i da njegove emisije bilježe zabrinjavajući rast od 2007. godine. Takav trend povećava rizik od nepovratnih klimatskih promjena.
Ipak, za razliku od ugljen-dioksida, metan se brže razgrađuje u atmosferi, što znači da bi drastično smanjenje emisija moglo imati relativno brz pozitivan učinak na temperaturu planete. Zbog toga ga stručnjaci nazivaju “hitnom kočnicom” klimatske krize. Nova satelitska tehnologija omogućila je precizno lociranje izvora emisija i identifikovanje odgovornih kompanija, ali mnoge prozvane organizacije i dalje odbijaju komentarisati ove nalaze.