Dok se vode žustre rasprave o vremenu koje djeca provode pred ekranima, pojavila se nova grupa roditelja – samoprozvane „TV mame“, koje svojoj djeci dopuštaju gledanje televizije, ali im strogo zabranjuju pristup ličnim uređajima poput mobitela ili iPada. Claire Blackmore (32), majka iz Sjeverne Karoline, počela je puštati televiziju svojoj kćerki još kada je imala svega četiri mjeseca, kako bi mogla obavljati kućne poslove.
Danas njena dvogodišnja kćerka gotovo svakodnevno odrasta uz uključen televizor. „Što se tiče vremena, nema ograničenja“, kaže Blackmore. „Uglavnom ga upalimo ujutro i ostaje uključen cijeli dan“, piše Yahoo News.
Stručnjaci upozoravaju: Roditelji imaju vlastitu logiku
Američka akademija za pedijatriju ne preporučuje vrijeme pred ekranima za djecu mlađu od dvije godine, dok za djecu od dvije do pet godina preporučuje najviše jedan sat dnevno. Ipak, „TV mame“ ističu da postoji razlika između gledanja televizije i korištenja iPada. Blackmore, koja je odrasla bez televizora, kaže da bi ga, da ga je imala, vjerovatno gledala opsesivno – i upravo to želi izbjeći kod svoje kćerke.
Vjeruje da je njena kćerka jezički naprednija za svoju dob upravo zahvaljujući televiziji, koja većinu vremena služi kao pozadinska buka. „Gledat će ako je to Ms. Rachel i zaplesati uz pjesmu koju voli. Ako je sadržaj ne zanima, jednostavno će otići da se igra“, objašnjava.
Dodaje da oduzimanje telefona često izaziva „borbu“, dok gašenje televizora ne predstavlja problem. „Mislim da je to zato što je telefon toliko reaktivan. Pruža snažan dopaminski podsticaj. Toliko je zarazan da me to zabrinjava“, kaže.
Evo šta kažu stručnjaci
Prema riječima psihologinje i neuroznanstvenice Kathryn Hirsh-Pasek sa Univerziteta Temple, razlika zapravo ne postoji. „Vrijeme pred ekranom je vrijeme pred ekranom“, ističe ona. „Na iPadu morate mnogo više ‘filtrirati’ sadržaj da biste pronašli nešto kvalitetno, u poređenju s, recimo, ‘Ulicom Sezam’ ili programima PBS Kidsa. No kada je riječ o pasivnom gledanju, psihološki gledano – razlike nema.“
Dodaje da roditelji ne moraju u potpunosti izbjegavati ekrane, ali trebaju biti svjesni njihovih posljedica. „Nisam protiv ekrana, kao što nisam ni protiv deserta. Volim dobar sladoled s toplom čokoladom, ali to ne želite za glavni obrok. To nije zamjena za brokoli“, slikovito objašnjava.
Studije su pokazale da čak i televizija koja radi u pozadini može negativno utjecati na razvoj jezika i kognitivne sposobnosti djece mlađe od pet godina. Ipak, kvalitet sadržaja i kontekst gledanja – naročito kada su roditelji aktivno uključeni – mogu imati i pozitivan efekat.
Povratak u djetinjstvo
U današnje vrijeme ekrani su sveprisutni. Istraživanje iz 2020. godine pokazalo je da četiri od deset roditelja drže televizor uključen „stalno“ ili „većinu vremena“. Studija iz 2025. otkrila je da 40 posto dvogodišnjaka ima vlastiti tablet, a taj postotak do četvrte godine raste na 60 posto.