Pečeni krompir jedan je od najčešćih priloga po cijeloj širini svijeta. Priprema se krajnje jednostavno i uglavnom uvijek isto: krompir se nareže, začini i stavi u rernu.
Ono što nije uvijek isto je rezultat – jedanput ćete iz rerne izvaditi hrpu kašastoga krompira, drugi put dijelom pougljenjeni dijelom kuhani krompir, a ponekad će on biti sasvim bez boje i kao da je kuhan na pari.
Hemija je egzaktna nauka, ali u kuhinji kao da pošašavi. Dobro, i nije baš tako… i tu postoje pravila, samo ih možda niste svjesni. Ako je posuda u kojoj pečete krompir prenatrpana, on se neće peći, nego kuhati na pari. Ako su komadi krompira različite veličine, neki će komadi izgorjeti, a neki neće ni početi dobivati boju. Ako prečesto prtljate po njima dok se peku, neće biti hrskavi jer ćete svu koricu odvojiti s krompira dok ih okrećete.
Ali postoji jednostavan trik za kojim rado posežu i vrhunski kuhari i uz koji će vam pečeni krompir baš uvijek ispasti savršeno hrskav, neovisno pečete li mladi krompir u kori, pole ili krompir klasično narezan na četvrtine.
Tajna je u bjelancu. Premažete li krompir prije pečenja bjelancem istučenim u snijeg, on će iz rerne izaći savršeno hrskav, a kako će se začini bolje uhvatiti na ljepljivo bjelance – i savršeno začinjen. Običan sastojak napravit će ogromnu razliku i u okusu i u teksturi omiljenog priloga. Dakle, sve što trebate napraviti je umutiti bjelance u snijeg i u njega uvaljati sirove krompire.
Potom ih izvadite, maknite višak bjelanca i poslažite krompir u lim za pečenje. Nakon toga možete se pozabaviti začinima i pustiti maštu… Na vama je hoćete li krompir začiniti samo solju i biberom ili provansalskim travama, kakvom ljutkastom mješavinom ili bijelim lukom u granulama.