Objašnjenje je, prema naučnicima, kombinacija odbrambenih mehanizama same biljke i hemijskog sastava ploda, a razlog je, kako navode, pomalo neugodan.
Jedan od ključnih razloga krije se u načinu na koji se biljka ananasa štiti od predatora. „Ananasi imaju neugodne strukture zvane ‘rafidi’, koji su igličasti, nerastvorljivi kristali kalcij-oksalata“, objasnila je Haleh Cohn, naučnica sa Univerziteta McGill.
Ti sićušni kristali djeluju poput mikroskopskih iglica. „Ako se biljka ošteti, sok ili pljuvačka mogu potaknuti izbacivanje tih iglica, koje zatim mogu ubosti sluznicu usne šupljine predatora i izazvati iritaciju.“ Drugim riječima, dok vi jedete ananas, ananas na određeni način „uzvraća udarac“.
No, rafidi nisu jedini krivac. Ananas je i izrazito kiseo (pH između 3 i 4), što samo po sebi može nadražiti osjetljivu sluznicu. Treći, možda i najvažniji faktor, jeste prisustvo bromelaina, kompleksa enzima koji razgrađuje proteine. Upravo zbog bromelaina ananas se često koristi kao prirodni omekšivač mesa, jer enzim zapravo djelimično „probavlja“ meso.
U kombinaciji, ovi faktori postaju snažniji: bromelain razgrađuje dio zaštitne sluzi u našim ustima, ostavljajući sluznicu izloženom mikroskopskim ubodima iglica i kiselini soka.
Stručnjaci poručuju da nema razloga za paniku. Koncentracija bromelaina u plodu nije toliko visoka da bi bila opasna. Štaviše, bromelain može imati i zdravstvene koristi. Studije su pokazale da može pomoći u smanjenju simptoma sinusitisa, kao i boli i otoka nakon vađenja umnjaka. Također se koristi u medicini za uklanjanje mrtvog tkiva nakon teških opekotina.
Uprkos kratkotrajnoj nelagodi, ananas ostaje nutritivno vrijedna namirnica. Blagi trnci u ustima nisu znak opasnosti, već rezultat sofisticiranog spoja prirodnih odbrambenih mehanizama. Ananas možda „uzvraća“, ali u umjerenim količinama je koristan dodatak prehrani, pod uslovom da ga, kako bi neki duhovito dodali, ne stavljate na pizzu.