Sa svih strana zasipaju nas upozorenjima o štetnosti tzv. ultra-prerađene hrane, no znamo li uopće prepoznati o kojim se namirnicama radi i je li baš svaka prerađena hrana štetna?
Zbog dugih popisa sastojaka i upozorenja o ultra-prerađenoj hrani (UPF) možemo steći dojam da gotovo sve što stavimo u korpu predstavlja potencijalni zdravstveni rizik.
Zaista, brojna istraživanja povezuju visok unos ultra-prerađene hrane s pretilošću, kardiovaskularnim bolestima, dijabetesom tipa 2, nekim problemima mentalnog zdravlja i većim rizikom od prerane smrti. No naučnici još nisu saglasni oko toga šta je tačno problem, visok udio šećera, soli, masti i kalorija, sama industrijska obrada hrane ili kombinacija svega toga.
BBC-jev eksperiment
U jednom eksperimentu o kojem je pisao BBC, nutricionistica Maeve Hanan, članica Britanskog udruženja dijetetičara, analizirala je jednu svoju tipičnu kupovinu koja je slična onome što obično kupuje prosječna britanska porodica.
Na popisu su bili: grožđe, smoothie od jagoda, banana i jabuka, pita od dimljenog bakalara, margarin s maslinovim uljem, zobeno mlijeko, voćni jogurt od jagode, vegetarijanska zamjena za piletinu, dimljeni losos, smrznuti pileći medaljoni, sladoled od vanilije i čokolade, mljevena junetina, pšenične pahuljice, zobene pahuljice s čokoladom, tortilje i narezani hljeb od cjelovitih žitarica.
Iako je dosta ovih namirnica prerađeno, pa čak i ultra-prerađeno, neprocesuirani su bili samo grožđe, smoothie, dimljeni losos i mljeveno meso, pokazalo se da njena kupovina i nije bila toliko loša koliko bi se moglo očekivati.
Ultra-prerađeno ne znači nužno nezdravo
Hanan je kupila i proizvode koji se mogu svrstati u ultra-prerađenu hranu, ali upozorava da to samo po sebi ne znači da je riječ o nezdravoj prehrani.
„Ovdje postoji dobar spoj namirnica koje pokrivaju sve grupe hrane“, kaže Hanan.
Kao primjer navela je pahuljice koje se često jedu za doručak. Iako se smatraju ultra-prerađenom hranom, kaže da ih i sama često kupuje svojoj porodici jer imaju brojne nutritivne prednosti.
„Raste histerija oko ultra-prerađene hrane. Ljudi se boje, no strah od hrane nikad nije dobar“, kaže Hanan.
Problem vidi i u tome što se o hrani često govori crno-bijelo – kao da je nešto ili dobro ili loše.
Posebno je analizirala pileće medaljone koje često jedu djeca. Na deklaraciji se mogu pronaći sastojci koji zvuče vrlo „hemijski“, no Hanan ističe da se mnogi od njih koriste iz sasvim konkretnih razloga. Primjerice, određeni vitamini i minerali dodaju se brašnu, dok sredstva za dizanje tijesta služe kako bi paniranje bilo hrskavo i lagano.
To ipak ne znači da su medaljoni nutritivno jednaki običnim pilećim prsima.
„Pileći medaljoni dobar su izvor proteina, ali sadrže više masti i soli nego obična pileća prsa, pa bih ih jela umjereno, kao dio uravnotežene prehrane“, kaže Hanan.
Ako ih dijete jede uz sirovu mrkvu i tjesteninu, dodaje, nema razloga posmatrati jedan proizvod izolirano.
„Jedna namirnica ne čini vašu prehranu zdravom ili nezdravom. Riječ je o ravnoteži kroz duži vremenski period.“
Različiti stavovi stručnjaka
Problem je što se oko nekih stvari ni stručnjaci ne mogu u potpunosti složiti.
Dio naučnika smatra da je fokusiranje isključivo na stepen industrijske obrade hrane pogrešno. Profesor David Julian McClements, naučnik koji se bavi hranom, smatra da pojam ultra-prerađene hrane nije dovoljno precizno definiran.
Prema njegovom mišljenju, važnije je gledati nutritivni sastav hrane, a ne samo način na koji je proizvedena.
Neka istraživanja pokazuju da ćemo se od vrlo prerađene hrane lakše prejesti, a druga takvu hranu povezuju s promjenama crijevnog mikrobioma. No McClements upozorava da još nema konačnih dokaza da sama činjenica da je hrana industrijski obrađena nužno šteti zdravlju.
S druge strane, ljekar i autor Chris van Tulleken smatra da industrijska obrada ipak igra važnu ulogu. Tvrdi da prehrambena industrija koristi tehnologiju kako bi proizvodi bili što privlačniji i kako bi ih bilo teže prestati jesti, posebno djeci.
Je li onda svaka ultra-prerađena hrana loša?
Ne nužno. Mnogi proizvodi koji se smatraju ultra-prerađenima istovremeno mogu biti praktični, hranjivi i dio uravnotežene prehrane.
Problem nastaje kada takva hrana čini veliki dio ukupne prehrane, posebno ako je riječ o proizvodima bogatim šećerom, solju i mastima.
Prehrambena industrija odbacuje kritike da njihovi proizvodi namjerno stvaraju naviku prejedanja te ističe da proizvođači posljednjih godina ulažu u zdravije proizvode i smanjuju količine soli, šećera i kalorija.
Rasprava o ultra-prerađenoj hrani još neko vrijeme neće biti gotova jer glavno pitanje i dalje nema odgovor: je li važnije koliko je hrana prerađena ili sastojci koji se zapravo nalaze na tanjuru?