Svijet će gotovo sigurno u narednim godinama preći dugogodišnju klimatsku granicu od 1,5 stepeni Celzijusa iznad predindustrijskog nivoa, pokazuje novi izvještaj Programa Ujedinjenih nacija za okoliš.
To ne znači da će Zemlja jedne godine prvi put biti toplija za 1,5 stepeni, jer je takvo privremeno prekoračenje već zabilježeno. Klimatski cilj odnosi se na dugoročni prosjek globalne temperature, a upravo se njegov prelazak sada smatra praktično neizbježnim.
Novi izvještaj „Limiting Overshoot“ zato više ne govori samo o tome kako spriječiti prelazak granice, nego šta učiniti kada se ona pređe i kako zagrijavanje zadržati što bliže 1,5 stepeni.
Najoptimističniji scenarij vodi do oko 1,8 stepeni
Prema novoj procjeni, čak i vrlo ambiciozan scenarij brzog smanjenja emisija doveo bi do toga da globalna temperatura privremeno dostigne oko 1,8 stepeni iznad predindustrijskog nivoa.
Većina drugih scenarija vodi prema još većem zagrijavanju.
To je važna razlika jer 1,8 stepeni nije ono što će se dogoditi ako svijet samo nastavi kao dosad. Riječ je o najboljem scenariju koji zahtijeva brzo i trajno smanjivanje emisija stakleničkih gasova.
Trenutna klimatska obećanja država, čak i ako budu potpuno provedena, i dalje vode prema približno 2,3 do 2,5 stepeni zagrijavanja tokom ovog vijeka.
Zašto je baš 1,5 stepeni toliko važno?
Gotovo 200 država potpisnica Pariškog sporazuma 2015. godine složilo se da globalno zagrijavanje zadrže znatno ispod dva stepena, uz nastojanje da se ograniči na 1,5 stepeni.
Ta brojka nije granica poslije koje planeta iznenada postaje nenastanjiva.
Rizik raste postepeno sa svakom dodatnom desetinkom stepena.
Što zagrijavanje bude veće, povećavaju se vjerovatnoća i intenzitet ekstremnih vrućina, obilnih padavina, suša, požara, gubitka ekosistema, problema s hranom i vodom te podizanja nivoa mora.
Istovremeno raste i rizik od pokretanja velikih promjena u klimatskom sistemu koje bi mogle biti veoma teško ili potpuno nemoguće preokrenuti.
„Svi putevi sada uključuju prekoračenje“
Jedna od ključnih poruka novog izvještaja jeste da svijet više ne bira između prelaska i neprelaska granice od 1,5 stepeni.
Sada bira koliko će visoko temperatura otići i koliko će dugo ostati iznad te granice.
Koautorica izvještaja Debra Roberts situaciju je sažela riječima da su „svi naši putevi naprijed putevi prekoračenja“.
Zbog toga naučnici upozoravaju da odustajanje od klimatskih mjera sada ne bi imalo nikakvog smisla. Upravo suprotno, razlika između 1,8, dva ili 2,5 stepeni zagrijavanja može imati ogromne posljedice za ljude i ekosisteme.
Što duže ostanemo iznad granice, veća je opasnost
Novi izvještaj posebnu pažnju posvećuje takozvanim klimatskim tačkama preokreta.
Riječ je o procesima koji bi nakon određene količine zagrijavanja mogli početi sami sebe dodatno pojačavati ili postati veoma teško zaustavljivi.
Među njima se spominju destabilizacija velikih ledenih ploča, promjene Amazonske prašume i poremećaji Atlantske meridionalne cirkulacije, velikog sistema okeanskih struja koji ima važnu ulogu u reguliranju klime.
Naučnici ne tvrde da će se određena katastrofalna promjena automatski dogoditi čim temperatura pređe 1,5 stepeni.
Međutim, vjerovatnoća takvih događaja povećava se što je zagrijavanje veće i što duže traje.
Temperatura bi se jednog dana mogla ponovo spustiti
UNEP zato predlaže novi okvir koji naziva „prekoračenje, vrhunac i pad“.
Ideja je da se emisije što prije snažno smanje kako temperatura ne bi otišla previsoko, da zatim globalno zagrijavanje dostigne što niži mogući vrhunac te da se dugoročno ponovo počne smanjivati.
U najpovoljnijem scenariju bilo bi moguće temperaturu do kraja stoljeća ponovo spustiti ispod 1,5 stepeni.
Ali to bi zahtijevalo ne samo dostizanje neto nultih emisija nego kasnije i period u kojem bi čovječanstvo iz atmosfere uklanjalo više ugljen-dioksida nego što ga ispušta.
Ogromna količina CO2 morala bi biti uklonjena iz atmosfere
Uklanjanje ugljen-dioksida može uključivati prirodna rješenja, poput obnove i širenja šuma, ali i tehnologije koje CO2 direktno izvlače iz zraka i trajno ga skladište.
Problem je razmjer koji bi bio potreban.
Vraćanje temperature nakon značajnog prekoračenja zahtijevalo bi uklanjanje ogromnih količina ugljen-dioksida tokom više decenija.
Današnji kapaciteti takvih tehnologija samo su mali dio onoga što bi bilo potrebno na globalnom nivou.
Zbog toga UN upozorava da se uklanjanje CO2 ne smije koristiti kao opravdanje za nastavak velikih emisija danas. Prvo moraju doći snažna i trajna smanjenja emisija, a uklanjanje ugljika može biti dodatni alat za ono što više nije moguće izbjeći.
Čak ni povratak na 1,5 stepeni ne bi poništio svu štetu
Postoji još jedna važna stvar.
Čak i ako čovječanstvo nakon nekoliko decenija uspije ponovo spustiti globalnu temperaturu ispod 1,5 stepeni, to neće značiti da će se planeta jednostavno vratiti u prethodno stanje.
Neke posljedice zagrijavanja mogu biti nepovratne. Dio izgubljenih ekosistema neće se automatski obnoviti, podizanje nivoa mora nastavit će se veoma dugo, a pojedine zajednice mogle bi biti prisiljene trajno promijeniti mjesto života ili način na koji opstaju.
Zbog toga nije svejedno koliko će dugo period prekoračenja trajati.
Prelazak granice nije razlog za odustajanje
Iako je Nature novi izvještaj opisao vrlo dramatično tvrdnjom da je cilj od 1,5 stepeni „službeno mrtav“, sama poruka UNEP-a nešto je drugačija.
UN sada priznaje da se privremeni prelazak granice više realno ne može izbjeći, ali 1,5 stepeni i dalje ostaje ključna klimatska odrednica.
Cilj više nije spriječiti svako prekoračenje, nego učiniti ga što manjim, što kraćim i nakon toga temperaturu vratiti što bliže sigurnijem nivou.
Drugim riječima, izgubljena je mogućnost najjednostavnijeg scenarija u kojem se granica nikada ne prelazi. Ali razlika između svijeta toplijeg za 1,8 i onog toplijeg za 2,5 ili tri stepena i dalje je ogromna.
Upravo zato svaka desetinka stepena koju čovječanstvo uspije izbjeći postaje još važnija nego ranije.