Crna pjegavost je jedna od najčešćih i najupornijih bolesti koje pogađaju ruže, a uz redovno orezivanje predstavlja najveći izazov za svakog baštovana.
Ovu bolest uzrokuje gljivica koja napada listove, a simptomi se prepoznaju po crnim ili ljubičastim mrljama koje se šire po površini lista. Rubovi tih mrlja često požute ili posmeđe, a listovi naposljetku opadaju, što ozbiljno narušava zdravlje biljke.
Prošle jeseni sam primijetio da su moje vrtne ruže bile snažno pogođene ovom bolešću. Većina listova bila je prekrivena crnim pjegama, a mnogi su već opali i završili na zemlji oko drugih biljaka. Prvi korak u borbi protiv crne pjegavosti bio je uklanjanje svih zaraženih listova pomoću čistih makaza za orezivanje. Nakon svakog reza, alat sam dezinficirao alkoholnim maramicama kako bih spriječio daljnje širenje bolesti.
Nakon što sam uklonio zaražene dijelove, skupio sam sve opale listove i odložio ih u kantu za vrtni otpad. Važno je naglasiti da se ovakvi ostaci nikada ne smiju stavljati u kompost, jer mogu prenijeti bolest na druge biljke prilikom korištenja komposta. Ključni korak u sprječavanju ponovne pojave bolesti bio je nanošenje malča na tlo oko ruža. Počeo sam s tim u jesen, a zatim ponavljao postupak zimi i na proljeće.
Malč ne samo da hrani biljku i zadržava vlagu, već sprječava i širenje spora tako što onemogućava da kiša s tla raznese spore na novo lišće. Kao malč koristio sam domaći vrtni kompost od ostataka voća, povrća, ljuski od jaja i pokošene trave. Bitno je da se malč nanosi u sloju od jedan do dva centimetra oko biljke, ali da se ostavi mali razmak oko stabljike kako bi se spriječilo truljenje.
Još jedan važan savjet je pravilno zalijevanje, uvijek zalijevajte ruže pri dnu, a ne po listovima. Najbolje vrijeme za to je rano ujutro, kako bi se tokom dana spriječilo stvaranje vlažne atmosfere koja pogoduje razvoju gljivičnih oboljenja. Uz ove jednostavne korake, moje ruže su danas zdrave i bujne, bez ijedne crne pjege.