O kakvom se problemu s drogom radi, možda najbolje govori činjenica da je slavnog muzičarau čudu gledao čak i Keith Richards, gitarist Rolling Stonesa za kojega je pravo čudo, s obzirom na količinu droge koju je utrpao u sebe, još uvijek živ.
Sir Elton John kaže kako je njegov najveći problem s kokainom bio što mu je davao previše samopuzdanja, bez kojega bi se vjerojatno pridružio Rolling Stonesima na pozornici u Koloradu, izveo pjesmu ‘Honky Tonk Women’ , mahnuo publici i otišao.
Umjesto toga, kaže Elton John, sve mu se toliko činilo dobro da bi ostao do kraja seta s njima ne pitajući se uopće trebaju li pomoćnog klavijaturista.
‘Neko sam vrijeme mislio da Keith Richards neprestano zuri u mene jer se divi mom sjajnom improviziranom doprinosu njihovom djelu. Nakon nekoliko pjesama, konačno mi je prodrlo u mozak da izraz njegovog lica baš i ne sugerira duboku glazbenu vrijednost’, kaže Elton John u svojim memoarima.
Pozornicu je odmah napustio, ali je odlazeći primijetio da ga Richards još uvijek prati pogledom koji je sugerirao da želi s njim porazgovarati kasnije. Zbog toga je radije preskočio zabavu nakon nastupa, a vjerojatno bi bilo bolje da je ostao i dopustio da mu netko saspe istinu u lice.
‘U većini slučajeva nitko mi se nije usudio ništa reći zbog toga jer sam to ja. To je stvar uspjeha. Daje vam dozvolu za loše ponašanje, dozvolu koja se ne oduzima sve dok vaš uspjeh u potpunosti ne splasne’, kaže slavni muzičar koji je kokain počeo uzimati 1974. godine.
‘Svidio mi se taj osjećaj, taj nalet samopouzdanja i euforije, osjećaj da se iznenada mogu otvoriti, da se ne osjećam sramežljivo ili prestrašeno, da mogu razgovarati s bilo kim’, objašnjava John i dodaje kako je to bila potpuna glupost jer je i bez njega bio pun energije, radoznao, imao je smisla za humor i žeđ za znanjem.
‘Nije mi trebao lijek koji će mi pomoći razgovarati s ljudima’, zaključuje John koji zbog kokaina više nije poznao samog sebe.
Jednog ga je jutra u hotelskoj sobi probudilo kucanje na vratima, a s buđenjem je osjetio i strašan mamurluk praćen bolovima u cijelom tijelu, osobito u rukama. Pred vratima ga je dočekao osobni asistent Bob Halley.
‘Promatrao me i očekivao da nešto kažem, a kako nisam ništa rekao, pozvao me da dođem nešto vidjeti’, prisjeća se John koji je s Halleyem potom otišao do njegove sobe.
Kad je otvorio vrata, ugledao je rasturenu sobu u kojoj je jedini komad namještaja na svom mjestu bio krevet. Sve ostalo bilo je porušeno, okrenuto naglavačke ili u komadima, a među krhotinama namještaja i spljošteni kaubojski šešir kojega je Halley volio nositi.
‘Dovraga, što se dogodilo’, pitao je John, na što mu je, nakon duge stanke, Halley odgovorio: ‘Elton, ti si se dogodio’.
Johnu nije bilo ništa jasno, jer se odlično zabavio i nije vidio razlog da išta razbija.
Ogorčeno je rekao asistentu kako je bio u baru s Duran Duranom, što mu je ovaj potvrdio, uz dodatak da je to tek početak.
Dogodilo se to sredinom 1983. godine u Cannesu gdje je snimao spot za pjesmu ‘I'm Still Standing’.
Nakon cjelodnevnog snimanja koje je počelo u 4 ujutro, John se vraćao u hotel odmoriti za nastavak snimanja, kad je u predvorju hotela sreo Simona Le Bona, koji je s Duranom Duranom gostovao u Cannesu.
Nisu se baš poznavali najbolje, ali su otišli popiti piće u bar. Mislio je popiti jedno piće, ali martini s votkom kojega mu je preporučio Le Bon, svidio mu se pa su se zaredale runde.
U sat vremena, ovisno o izvoru, jer se sam ničega ne sjeća, popio ih je od šest do osam, a povukao je i nekoliko linije kokaina. Potom se vratio na set, zahtijevao da se uključe kamere, skinuo i počeo gol valjao po podu.
Njegov tadašnji menadžer John Reid, koji je u spotu glumio klauna, pokušao ga je dovesti u red, a to se Johnu nije svidjelo pa ga je udario šakom u lice, što objašnjava mamurluk praćen bolovima u rukama.
‘Bio sam prilično šokiran. Nikada kao odrastao nikoga nisam udario, niti mi to ima smisla. Mrzim fizičko nasilje do te mjere da ne mogu gledati ni utakmicu ragbija’, ispovijeda se John kojega je Halley napokon uspio natjerati da se odjene i odveo ga u sobu.
Zahvalio mu je razbijanjem sobe, a kao vrhunac svog negodovanja zgazio mu je šešir.
‘Bio je to dan koji me trebao natjerati na dugo i naporno razmišljam o svom ponašanju’, kaže John. Međutim, to se nije dogodilo i jedini zaključak nakon tog događaja je bio da želi piti više votke-martinija.
‘Kokain mi je dao previše vjere da je sve oko mene dobro’, kaže John, koji je ovoj napasti dugo odolijevao.
Kokain je tada bio u modi i bio je ekskluzivan, pa je uzimanje bilo poput članstva u maloj elitnoj kliki koja se potajno prepustila nečemu što je bilo opasno i nezakonito.
‘Patetično mi se to jako svidjelo. Postao bih uspješan i popularan, ali nikad se nisam osjećao cool’, kaže John koji je u svom prvom bendu Bluesology bio onaj mali ‘glupan’ koji ne izgleda kao pop zvijezda i provodi vrijeme u dućanima diskografa dok ostatak benda uživa u drogama.
Kad je napokon stigao, moj se uspjeh dogodio tako brzo da sam se, usprkos srdačnoj dobrodošlici drugih zvijezda, još uvijek osjećao kao da tu ne pripadam sasvim’, kaže John i otkriva da se više nije mogao suzdržati od kokaina.
‘Nikada nisam bio onaj ovisnik koji se ne može ustati iz kreveta bez crte kokaina, ali kad bih povukao prvu, nisam se mogao zaustaviti sve dok nisam bio potpuno siguran da ga nigdje u blizini više nema’, priznaje Elton John.