– A počela sam s 30 okvira za naočale i 20 pari sunčanih naočala. Sve bez kredita. Jedan bih par prodala, drugi kupila. Znate kako se kod nas radi? Dogovorila sam inspektore za tehnički pregled novog poslovnog prostora prošlog petka, a danas, u utorak, već stižu. I kuću sam od prvih papira do krova napravila u tri mjeseca. Ovdje sve ide brzo – pojašnjava Valentina.
Slaže se s gradonačelnikom da gradske vlasti rade za građane. To uvjerava i gradonačelnik.
– Ako zapiknete šestar u moj stol i raširite ga sto metara, u tom krugu ćete dobiti svaki papir koji vam u Prelogu treba. Ako gdje zapne, mi osobno zovemo – HEP, telekome, Hrvatske vode… – kaže gradonačelnik.
A ravnatelj Srednje škole Prelog, prof. Tomislav Gregur, kaže da ima nešto i u njihovu mentalitetu.
– Ljudi ovdje rade dva ili tri posla. Taj radnički mentalitet dolazi od kućnog odgoja. Ali ljudi iz Preloga ne znaju se hvaliti, oni rade – kaže prof. Gregur. Novinarsko oko primijetilo je da na srednjoj školi nešto nedostaje. Nema grafita, nigdje nije ništa zašarano, na klupama nema urezanih srca oko nečijih inicijala, sve je čisto…
– To naša djeca ne rade. Nismo strogi, oni jednostavno paze na svoju školu. Htjeli su kauč u predvorju da se mogu odmoriti, pa smo im dali. Divna su to djeca – govori ravnatelj. U srednjoj školi školuju buduće mesare, slastičare, kuhare, konobare, gimnazijalce, koje kroz program Erasmus+ šalju na praksu u Njemačku, Sloveniju, Austriju, Mađarsku, Francusku…
– Kuhari su ljeti na praksi u Malom Lošinju u luksuznim hotelima, a onda tijekom godine kuhari iz hotela dolaze k nama u školu – kaže ravnatelj. Mala je to škola velikih ideja, pa će od jeseni prvi put upisati učenike koje će školovati za prve pivare u Hrvatskoj.
Male plaće, a posla ima
Kraj škole kupili su dvorište s nekoliko derutnih zgrada koje će srušiti i proširiti školske sadržaje. Djecu su pitali, oni odlučili, na tom će mjestu niknuti i ljetno kino. A u postojećem dvorištu sve se može taknuti osim jednog – stare visoke breze ispod koje učenici imaju nastavu hrvatskog jezika i čitaju poeziju. Žele oni izgraditi i svoj restoran i slastičarnicu u kojima će školarci imati praksu, ali moći će doći jesti bilo tko. A što Prelogu ipak nedostaje?
Vrtić je premali, pa grad planira obnoviti postojeći, proširiti ga i dograditi sportsku dvoranu. Nemaju ni pedijatra, pa grad lobira da dobiju liječnika te su spremni kompletno opremiti ordinaciju. Unatoč živom tržištu rada, plaće su im u prosjeku male. To potvrđuje i Petar Vugrinec (51), postolar iz Preloga.
– Na dan ostave četiri do pet pari cipela, ako je sezona, možda i 20. Ali uz 30 kuna, koliko naplatim promjenu pete na cipeli, možda zaradim oko 3500 kuna – govori Vugrinec, koji je jedini šuster od Čakovca do Donje Dubrave. I na njegov posao utjecao je uvoz jeftine obuće, pa mnogi kupuju cipele za jednu sezonu i ne popravljaju ih kao nekad. Štoviše, kaže kako bi se, da je 20 godina mlađi, vjerojatno odselio van jer težak je kruh obrtnika s malom plaćom.