Repelenata za zaštitu od njih nema, a jedina zaštita su postavljenje mreža na prozore i zatvaranje prozora, rekla je svojedobno doc. dr. sc. Ivana Pajač Živković iz Zavoda za poljoprivrednu zoologiju na zagrebačkom Agronomskom fakultetu na tvrdnju da mnogi ovih dana doživljavaju najezdu tih buba u stanovima.
Dodaje kako one ulaze kroz pukotine na fasadi ili u svaki prostor koji nije dobro izoliran, pa je uputno popraviti sva oštećenja kako bismo spriječili njihov ulaz.
Iste navike imaju i domaće i strane vrste, većinom iz porodice Pentatomidae u koju pripadaju smrdljivi martin (Raphigaster nebulosa), smrdljiva greta (Dolycoris baccarum), što su naše domaće vrste. Posljednjih godina susrećemo i stranu vrstu (Halyomorpha halys) porijeklom iz Kine, Japana, Koreje i Tajvana.
“Kad se osjećaju ugrožene, ispuštaju miris, pa ako ih želite ukloniti iz prostora nemojte ih dirati golim rukama već se zaštitite jednokratnim rukavicama”, savjetuje sugovornica. Također, nastojte ih ne stiskati i ne dodirivati previše, kako ne bi ispustile miris, kojeg se teško riješiti satima, pa je najbolji način da ih izbacite iz stana to da ih podignete na list papira i izbacite kroz prozor.
Nerijetko se nastanjuju u vrtovima, vrtnim kućicama ili podrumima. Među najdražim biljkama su im rajčice, mahunarke i paprike, pa na ovim kulturama mogu napraviti štetu, jer isisavaju sok iz cvijeta i plodova. Vrtlari ih se mogu probati riješiti otopinom sode bikarbone u vodi, s kojom će pošpricati biljke, ili kemijskim sredstvima, no kako brzo stječu otpornost, zaštita često nije učinkovita.
U narodnoj predaji tvrdi se da smrdljivi martini ne vole miris mente i češnjaka, pa vrijedi pokušati s tim da u vodu umiješate nekoliko kapi ulja od mente i time s vanjske strane pošpricate okvire prozora ili vrata od terase.