Baš poput Sarajeva, ovog čovjeka nazivaju spojem tradicionalnog i modernog. Ujutro je najmlađi kazandžija, a poslijepodne je najstariji skejter u Sarajevu. Kako je to moguće? Sulejmen ima samo 32 godine.
Sebe bi opisao kao skejtera, pa tek čovjeka koji radi. Kaže da je istinskih skejtera u Sarajevu tek nekolicina koji to zaista rade i vide kao ozbiljnu stvar. Zašto baš skejt, odgovara:
– Skejt, pa to je onaj sport u kojem nemaš nikoga da te krivi, da ti kaže dodaj loptu ili ne dodaj. To je nešto kako bih rekao individualno. Svaki skejter za sebe se vodi. Nema nikog da ti govori šta ćeš i kako ćeš. To je nešto što me izgradilo kao ličnost. To ti je ono da ostaneš nezreo do kraja života. Jednostavno se osjećam najbolje kada to radim.
Ovim sportom se bavi već 17 godina uporedo s kazandžijskim zanatom. Kaže da je oduvijek volio rukama praviti stvari od raznih materijala. Jednog dana otac ga je odveo kod majstora na zanat i on je pristao baviti se time.
– Već sam neki status majstora dobio. Mada, učiš dok si živ. Ovaj zanat je beskonačan. Nikad ne možeš savladati sve. Isto kao skejt. I volim jednostavno. Volim ovo što jesam. Volim ovaj poziv, navodi Sulejmen.
U njegovoj radnji mogu se pronaći razni ručno izrađeni predmeti. Osim slika, svi ostali predmeti su za neku specifičnu upotrebu – kao što su haranija ili džezva. Prilikom izrade koristi se svim plemenitim metalima.
– Sve se pravi, sve. Jedino čarape nisam napravio od bakra, kroz smijeh objašnjava Sulejmen.
Ipak, ručni rad kod nas, čini se, nije baš cijenjen. Navodi da se teško bore sa uvozom te da se bore pokazati narodu neku bolju sliku Sarajeva i neku bolju sliku zanatlija. Nada se da će ih svijet primijetiti kao istinske umjetnike, a ne kao trgovce. Stoga smatra da je bitno očuvati tradiciju.
– Ulica Kovači jedna je od najboljih. Svi su ručni rad. To je znači jedna od najljepših ulica na dunjaluku i šire – što bi rekao Izudin Bajrović, ističe on s osmijehom.
Objašnjava kako sve gleda kao potencijalni spot za skejt. Sve gleda kroz neku vrstu upravo arhitekture i stvari koje pravi gleda kroz skejt.
– Sve što sam počeo je kroz skejt. Ličnost svoju sam izgradio kroz skejt. Jednostavno je tako. Jednostavno, kroz to gledam sve. Taj spoj kazandžijskog posla i skejta je nešto jako dobro za mene, ističe on.
Čini se da je Sulejmenu skejt puno više od hobija, a moglo bi se metaforički reći da je to daska koja mu život znači. Upravo zbog nje vidi svijet drugačije i možda upravo zbog toga je i zanatlija, koji doprinosi očuvanju tradicije u Bosni i Hercegovini.