Historičar i autor knjige o životu Elizabete II otkrio je kako je kraljicina posljednja želja bila da ne vidi svoj kip te da bude pokopana zajedno sa svojim roditeljima.
Uprkos svim bajkovitim ukrasima globalnog oproštaja s kraljicom – hiljade pripadnika Oružanih snaga Velike Britanije koji precizno marširaju, stotine okupljenih svjetskih vođa i rijetkog pojavljivanja carske državne krune voljene britanske monarhinje, koja je preminula u 96. godini – pokopana je na privatnoj ceremoniji 19. septembra.
Za mladu ženu koja nikada nije trebala biti kraljica, kraj je donio tihi povratak kući. Okružena samo porodicom, najslavnija žena moderne ere svoj posljednji počinak nije dočekala kod spomenika koji nosi njeno ime, već u Memorijalnoj kapeli kralja Georgea VI, u dvorcu Windsor, pokraj svojih roditelja kralja Georgea VI i kraljice majke, njene sestre princeze Margaret i njenog supruga princa Philipa.
“Nije željela vidjeti svoj kip ili čak imati zasebnu grobnu komoru unutar kapele sv. Jurja”, rekao je historičar Robert Hardman i autor knjige o kraljicinom životu.
“Kao što mi je njena rođakinja Margaret Rhodes jednom rekla, željela je učiniti svog oca ponosnim”, kazao je.
Od svoje krunidbe 1953. godine, kraljica Elizabeta je nedvojbeno cijeli život provela pripremajući se da njena porodica i njen narod nastave bez nje. Na taj je način deset dana mise bio njen posljednji dar svojoj naciji.
“Ona ne bi htjela tu pompu i ceremoniju za sebe, ali je prepoznala ulogu koju je igrala”, kazala je kraljevska biografkinja Penny Junor.