Hafiz dr. Yasir Qadhi navodi da mu je prije tri godine prišao jedan starac s veoma zanimljivim pitanjem vezanim za post u mjesecu ramazanu: „Nakon jedne moje hutbe, prišao mi je 93-godišnji starac i upitao me da li i on mora postiti ramazan.
Kada sam mu rekao da mu je Allah dao pravo da ne posti i umjesto toga nahrani siromahe, zahtijevao je da zna u kojem se kur'anskom ajetu spominje to olakšanje.
Nakon što sam mu ga pokazao, zagrlio me je i zaplakao. Zaplakao je, jer nije mogao postiti ramazan. Rekao je da je ovo prvi put u njegovom životu da nije u stanju da posti i osjeća tešku krivicu.Probudio se je na sehur, ali nije bio u stanju da izdrži post. Istini za volju, ja osjećam veću krivicu – ovaj starac je postio ramazan tri puta više od mog cijelog života, a i dalje je želio da nastavi.
“Zastidio sam se njegovog imana.“
Mnogi se ljudi žale na manjak vremena i kako su dani posta dugi i teški:
„Teško je postiti, radim i stvarno nemam vremena. A i post je težak, 19 sati, uhh? Nije ti ni do čega, nemam snage niti volje…“
Međutim, da li je zbilja istina da nemamo vremena ili naša srca nisu čista i zdrava poput srca ovog starca koji prednost daje Allahovom propisu nad svojom slabosti?
Starčevo tijelo je možda krhko i slabo, ali mu je srce jače od planine.
Naša su tijela možda mlada i jaka, ali su srca slaba i teško bolesna, molimo Allaha da nas izliječi.
Zato je Ramazan divna prilika za povratak Allahu, za činjenje dobrih djela, za ozdravljenje srca i duše, za uljepšanje naših života i stjecanje istinske sreće.
Dobro nam došao, o ramazanu, vjesniče Allahove milosti!