Bili su primorani na takav potez zato što su se piloti često susretali na nebu s letećim objektima čiju strukturu i brzinu nisu mogli objasniti.
Tako, u razgovoru za srbijanske Novosti, govori umirovljeni pukovnik Suad Hamzić.
Ovaj rođeni Sarajlija tvrdi da je lično imao tri bliska susreta s letećim tanjirima.
“Najupečatljiviji mi je ostao onaj od 20. augusta 1970. godine, kada sam u dvosjedu Mig 21 s pilotom Dušanom Stipićem imao bliski susret s takvom letjelicom iznad Plaškog. Poslali su nas temeljem uzbune radarskog centra i vrlo brzo smo uspostavili vizualni kontakt s objektom, vrlo velikim, koji je isijavao svjetlost. Penjali smo se nadzvučnom brzinom, ali nikako mu nismo mogli procijeniti visinu. Procijenio sam da je na nekih 22.000 metara, a u jednom trenutku je taj lebdeći objekt kojeg smo gledali ubrzao i nestao. Izgubio se i s radara”, priča on.
Dodaje Hamzić i da je nekoliko mjeseci kasnije sličan objekt lebdio iznad zračne luke u Bihaću, a nakon što ga je ugledala grupa pilota za zemlje je nestao na isti način.
Početkom 1974. godine tokom noćnog leta oko Karlovca, prisjeća se Hamzić, proletio je pored svjetlećeg NLO-a.
Jedan od najbizarnijih zabilježenih događaja jugoslavenskog ratnog vazduhoplovstva ipak se dogodio u proljeće 1975. godine: “Pilot Rodoljub Gajić Roćko je u brišućem letu na potezu Bosanska Krupa – Banjaluka – Srbac – Duga Resa – Rekovac, kod Prijedora imao “sudar” s saobraćajnim znakom na lokalnoj cesti. Pošto je ogrebao znak, pri brzini od 800 kilometara na sat proletio je ispod dalekovoda, a zatim je mirno sletio na bihaćki aerodrom. Roćka je odalo oštećenje na krilu aviona, ali i usmena prijava Saobraćajne policije iz Prijedora. Kažnjen je zabranom letenja od mjesec dana”.